Studenti i obrazovanje: „Zašto pišem seminarske radove za novac”

Za jedne je to način da skrate studentske muke, a za druge poput Vlade* izvor prihoda. On se bavio pisanjem akademskih radova za druge studente osam godina i kaže da skoro nikada nije imao etičke dileme.

Ukoliko mogu u roku od 48 sati da napišem seminarski rad za desetku, iz oblasti u kojoj nisam stručan, pitanje je ko je tu kriv – studenti ili profesori.

 – Kriv sam i ja, ali ponajmanje, kaže on za BBC na srpskom.

„Studenti me sami zovu”

Vlada je u ovaj posao ušao neplanirano, dok je studirao na jednom fakultetu za društvene nauke. Njegov prijatelj i kolega sa osnovnih studija već je uveliko pisao seminarske radove drugim studentima.

U jednom trenutku je imao toliko posla da nije mogao sve da stigne.

 – Tada je meni i još nekoliko kolega počeo da prosljeđuje zahtjeve za radove.

 – Poslije određenog vremena, ‘klijenti’ su sami počeli da mi se obraćaju – sve je išlo na preporuku, nikad na oglase, prisjeća se Vlada.

Studenti su, kaže, bili zadovoljni rezultatima posle čega je nastala „nezvanična mreža gde ljudi njega preporučuju jedni drugima”.

On je nastavio da piše i nakon što je završio fakultet i pronašao posao, a usmjerio se na master radove.

 – Ti prvi poslovi nisu bili dobro plaćeni, stoga je pisanje radova bio način da dopunim budžet. Glavna motivacija jeste bila novac, objašnjava.

Prvo je pisao radove za studente na njegovom fakultetu, ali Vladina reputacija je stigla i do drugih, srodnih društvenih fakulteta.

 – Za neke radove sam morao poprilično ozbiljno da učim i savladam gradivo koje nemam na mom fakultetu.

 – Ali kod većine važi taj najmanji zajednički imenilac, treba da razumiješ logiku, objašnjava.

U roku od dva dana je spremao seminarske iz književnosti, historije ili psihologije, oblasti koje nisu u okviru njegovih studija, a klijenti su dobijali odlične ocjene.

Kaže da to ukazuje na „neki veći problem”.

 – Nešto ne valja, ali ne sa moje strane ja bih rekao, kaže.

Smatra da je problem u tome što se toliko gleda da se samo ispoštuje forma, a ne suština.

 – Iz mog iskustva, i studente i profesore je baš briga, navodi.

„Linija manjeg otpora”

Ivan* je nedavno dobio gotov master rad za 250 eura. Tokom osnovnih i master studija je, kaže, uvijek sam pisao radove, ali nedavno se zaposlio.

Dodaje da je završni rad naručio iz jednostavnog razloga što mu posao vremenski ne dozvoljava da se u potpunosti posveti pisanju.

Svjestan je da to nije etički i dugo je razmišljao o tome.

 – Mene su profesori uvijek učili da su diplomski i master radovi bili kruna nečijih studija. Međutim, većina profesora i asistenata je nezainteresovana za radove tokom studija i stalo im je samo da ih imaju, navodi Ivan.

Smatra da studenti svjesni ove činjenice tokom studija samo plate da im neko uradi rad ili prepisuju od drugih.

 – Onda kada dođe vrijeme da pišu diplomski ili master, nađu se u ozbiljnom problemu te se okreću kupovini radova, ističe.

Najveći problem vidi u obrazovnom sistemu koji „forsira učenje napamet i prosto ponavljanje gradiva, a studenti su navikli da idu linijom manjeg otpora”.

 – Takođe, ono što profesori, odnosno fakultet, uglavnom ne uspiju da te nauče tokom studija jesu pravilno kritičko razmišljanje, akademsko pisanje i primjena metodologije naučnog istraživanja. Ne kažem da nema predavanja na ovu temu tokom studija, ali je pisanje seminarskih radova postala veoma formalna stvar.

Sa tim se slaže i Vlada, koji kaže da radovi treba studente da uče kritičkom razmišljanju.

 -Međutim, to se svelo na najlakši način za profesore da dodijele najveći mogući broj ocjena, naročito na društvenim fakultetima.

 – To je jedan od razloga što se toliko studenata okreće naručivanju, smatra.

Iz iskustva sa kolegama iz inostranstva kaže da kod njih seminarski ne mogu da se tretiraju kao formalnost od 1.800 do 2.200 riječi.

 – Profesori posmatraju kako napreduješ, svake nedjelje održavaju konsultacije i znaju šta radiš. Kod nas jednom u semestru isporučiš papir, paziš da ne omašiš temu preterano, ispuniš uslove u smislu da nema plagijata i polaganje ispita je osigurano, navodi.

Dodaje da je zbog toga desetine ljudi opslužuju svoje fakultete i popunjavaju rupe nastale zbog nepažnje. Međutim, nije sve u tome.

 – U pitanju je čista ljenost, smatra doktorka Smiljana Milinkov, šefica Odsjeka za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.

 – Nju podgrijava opšti sunovrat društvenih i moralnih vrijednosti u smislu da se bez nekih ozbiljnih posljedica može lagati, manipulisati i podmetati tuđe djelo kao sopstveno. Mladima se šalje poruka da se sve može kupiti i da se do cilja dolazi ne birajući sredstva, navodi ona za BBC.

Podsjeća da to kreće od osnovne škole gdje „roditelji rade zadatke umjesto djece zarad odličnog uspjeha”.

 – Ta petica je imperativ, a ne znanje koje dijete stiče, kaže.