Kad se suočimo sa događajem koji naš mozak svrsta u kategoriju “opasnih”, cijeli organizam se za tili čas stavlja u stanje povišene pripravnosti. Samo nekoliko trenutaka, i organizam je gotov na reakciju tipa “udri i bježi”. Pojačava se priliv krvi u mišiće, izoštravaju se čula, podiže se prag bola, a “krzno” se kostriješi. Iako već hiljadama godina civilizovani, na “napad” dajemo životinjski odgovor, a u organizmu se bude instinkti mnogo stariji od civilizacije.
Centralni nervni sistem podiže prag bola kako bismo lakše podnijeli stresni događaj i eventualne povrede. Mnoga ozljeđena mjesta registrovaćemo tek izvjesno vrijeme poslije “okršaja”.
Zjenice se šire – time se omogućuje prijem većeg broja fotona, a samim tim i bolji vid, čak i u uslovima minimalne osvjetljenosti.
U jetri se šećer pohranjen u vidu rezervne materije – glikogena, pretvara u glukozu, osnovni izvor energije, koji je odmah na raspolaganju.
Srce kuca brže i jače, što omogućuje veći priliv krvi i, što je najvažnije, kiseonika, u mišiće. Zahvaljujući tome, mišići dobijaju i veći nivo glukoze nego u “regularnim” uslovima.
Nadbubrežne žlijezde luče veću količinu hormona stresa – adrenalina, koji omogućuje brže reflekse i munjevitije razmišljanje i odlučivanje.
Priliv krvi u crijeva se smanjuje, a ona se preusmjerava u mozak i mišiće.
Malje se, premda su danas samo gotovo neprimjetan ostatak nekadašnjeg krzna, kostriješe kako bismo djelovali krupnije i opasnije. To se postiže zahvaljujući koži koja pridržava korijen dlake i dovodi ga po potrebi u uspravan položaj.
Prema tome, izbjegavajte stresne situacije. Ako ništa drugo, barem nemojte biti njihov izazivač.
