Savjeti: Kako postati stručnjak za prepoznavanje laži?

Jeste li znali da nam svakim danom ljudi lažu čak do 200 puta? Da više lažemo strancima, nego kolegama na poslu? Da ekstrovertirane osobe lažu više od introvertiranih? Da prosječan bračni par laže jedan drugome u jednom od deset razgovora?


Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija

Laž je utkana u naše društvo, ali i u naše gene. Što je vrsta inteligentnija, ima veću tendenciju laganja. Iako smo svi u načelu protiv laganja, ne možemo stalno biti iskreni. Zamislite kakav bi svijet bio da ne možemo lagati? Odličan primjer za to je i film „The Invention of Lying“, koji prikazuje kako bi izgledao svijet da stvarno nismo sposobni lagati.

Advertisements

To ne znači da je laž isključivo dobra ili loša. Postoje takozvane „bijele laži“, koje često koristimo kako nekoga ne bi povrijedili, ili kako bi zaštitili nekoga. S druge strane imamo laži koje mogu uništiti živote i koje državu ili kompaniju mogu koštati milone, kao što je slučaj s prevarama.

Ljudi nisu ni toliko loši u prepoznavanju laži. U čak 54 posto slučajeva sposobni smo prepoznati laž. No isto tako postoje ljudi kojima je posao prepoznati laž i koji su veoma uspješni u tome – u čak 90 posto slučajeva znaju kada neko laže.

Kako prepoznati laž?

Jedna od takvih stručnjaka je i Pamela Meyer koja je u svom govoru na TEDovoj konferenciji objasnila zašto lažemo i kako prepoznati kada netko laže.

Kako je Pamela napomenula, izgovorena laž nema nikakvu moć. Mi joj dajemo moć i značenje kada povjerujemo u nju. Zašto toliko često vjerujemo lažima? Jer su nam potrebne. Osobe koje nam lažu iskorištavaju naše slabosti, govore nam stvari koje želimo čuti. Želimo čuti da nam ta nova haljina super stoji, iako nam je možda ipak malo preuska. Želimo čuti da je projekt koji smo na poslu napravili izvrstan, iako možda i mi sami znamo da bi na njemu trebalo još malo proraditi.

Koliko je laž sastavni dio naših života? Uzmite samo primjer malog djeteta koje će zaplakati kako bi privuklo pažnju roditelja, a nije ni gladno, ni žedno. Tinejdžeri lažu svojim roditeljima u jednom od pet razgovora. A o poslovnom svijetu da ne pričamo. Velik dio poslovnog svijeta temelji se na laži.

Ali to ne znači da moramo prihvatiti svaku izrečenu laž. Pamela, kao stručnjakinja u prepoznavanju laži, otkrila je par trikova kako je prepoznati.

Advertisements

Pokazatelji laži

Prva stvar koja otkriva lažljivca je njegov govor. Različita su istraživanja pokazala da lažljivci više koriste formalan od neformalnog govora. Nadalje, osobe koje lažu, često se udaljavaju od teme ili osobe o kojoj lažu. Spušten ton glasa, strogi kronološki red priče, kao i priča s previše detalja, također su dobri pokazatelji laži.

Druga stvar je, naravno, govor tijela. Većina naše komunikacije odnosi se na neverbalnu komunikaciju. Kako se osoba ponaša, odnosno što njeno tijelo govori, osnovni su elementi na koje biste trebali obratiti pažnju.

Iako postoji vjerovanje da se lažljivci često meškolje, istraživanja su pokazala da znaju „smrznuti“ gornji dio tijela. Ista je stvar s gledanjem u oči – lažljivci bez problema mogu gledati osobu u oči dok lažu. Na što onda obratiti pažnju?

Lažan osmijeh se primjerice može itekako prepoznati. Kako? Po naborima oko očiju. Kod lažnog osmijeha, nabori oko očiju ne postoje, jer se ne mogu odglumiti. Lažljivci, osim „umjetnog osmijeha“ često koriste i “podmukli smiješak”. Osim toga, pozornost možete obratiti i na držanje osobe koje je, kako kaže Meyer, pokazatelj laži na koji se ne obraća dovoljno pažnje. Osoba koja laže često lagano sliježe ramenima te pokretima glave pokazuje suprotno od onoga što govori. Iskrena osoba će s vama surađivati i bit će vam voljna pomoći te će pokazati zabrinutost, a ako smatra da je pogrešno optužena, ona će se razljutiti. Ne samo u tom trenutku, već će ta ljutnja (povrijeđenost) biti prisutna neko duže vrijeme.

Ali to ne znači da su to znakovi sigurne prijevare, odnosno laži.

– Takva su ponašanja jednostavno ponašanja. Nisu dokaz obmane. Ona su crvene zastave. Mi smo ljudska bića koja čine bespotrebne obmanjujuće geste čitav dan, posvuda. One ne znače ništa same po sebi. Ali ako ih uočite u nizovima, to je vaš znak. Gledajte, slušajte, ispitujte, postavljajte teška pitanja, preporučila je Meyer.

(AKTA)