Spremanje ispita ima nekoliko faza, a svaku od njih studenti prolaze individualno, ali što bi se laički reklo: sve je to na isti kalup. Tokom ispitnih rokova potrebna je dobra organizacija kako bi se uštedjeli živci i vrijeme, ali mnogi studenti i dalje ne znaju biti menadžeri svoga vremena, prenosi mojfaks.com.
Prvo uvijek sve odgađamo, tješimo se da ćemo s učenjem krenuti od sutra, a kad dođe to misteriozno i tako daleko “sutra” već smo zaključili da bi bilo najbolje da krenemo od ponedjeljka. To je uglavnom začarani krug iz kojeg teško izlazimo pa se slobodno može reći da priprema za ispit ima nekoliko faza, a upravo kroz njih svaki student prolazi:
Faza 1: razmišljanje o učenju
Kad se približava sredina januara sve više počinjemo razmišljati o učenju. I da, ovdje se radi samo o razmišljanju, nikako o poduzimanju bilo čega. Ovo “razmišljanje” je često popraćeno kukanjem o tome “kako nam je teško” i “kako imamo toliko toga za naučiti”, a zapravo nemamo ni pojma koliko jer ni ne znamo iz čega ćemo učiti.
Faza 2: odgađanje i poricanje
Mnogo toga studenti odgađaju u životu pa kako onda ne bi i učenje jer što se mora to je najteže. U ovoj fazi uglavnom govorimo sami sebi da #DobroJeSve i da “imam još vremena pa nema potrebe da posežem za knjigom ili skriptom, sljedeće sedmice ću” i tako u krug dok skroz ne zagusti.
Faza 3: fotokopiranje svega ikad i prikupljanje materijala
Kada nam konačno dođe iz dupeta u glavu da zaista moramo sjesti i uroniti među sve te knjižurine i skripte, počne nas hvatati panika. Naš poriv za skupljanjem siće se polako budi i krećemo putem fotokopiraonice, a prije toga smo smorili kolege da nam pošalju sve materijale koje imaju. Fotokopirane materijale pomno proučavamo da se slučajno ne bi zalomilo da što fali jer ćemo dobiti panični napadaj kada usred noći shvatimo da nema stranice broj četiri iz skripte. Usput, svraćamo u knjižaru i kupujemo markere za označavanje teksta u što je više moguće različitih boja, čak toliko da bismo mogli spušiti epileptični napadaj učeći.
Faza 4: bačva kafe nije dovoljna, a tu je i dvojba – prijaviti ispit ili ga odjaviti
Ovo je razdoblje nakon kojeg se mnogi osjećaju kao ranjeni vojnici nakon rata jer za vrijeme ispitnih rokova vodimo borbe na različitim frontovima: sa samima sobom i svojom lijenošću, s profesorima, s kolegama, s roditeljima i sa spavanjem. Osim toga, u ovoj fazi ločemo kafe u abnormalnim količinama, a oni koji puše znaju da bi im pukla šteka u manje od dvije sedmice jer su stres i tuga pomiješana s neurotičnim ispadima zeznuti. No, tu slijedi duga borba oko toga treba li prijaviti određene ispite ili ne, treba li ih odjaviti ili ne jer pojedini profesori se ljute kada studenti ne odjave ispit, a na njemu se ne pojave. Ipak, u ovoj fazi smo barem počeli učiti…hura!
Faza 5: kukanje do beskraja
Za vrijeme ispitnih rokova jer realno tada kukamo o svemu. Kada trebamo učiti žalimo se kako smo gladni i kako “ne možemo više učiti na prazan želudac”, a kada jedino slijedi kuknjava o tome da “ne možemo pretrpani učiti”. Naravno, tada nam se da sve drugo osim učenja poput spremanja stana pa onda slijedi kuknjava kako ništa ne stignemo jer “ako učimo ćemo živjeti u svinjcu, a ako ćemo imati uredan stan nećemo učiti dovoljno”. Nema previše logike zar ne? Hoćemo sada kukati zbog toga?
Faza 6: nesanica kao suputnik i polaganje ispita
U ovoj fazi smo uglavnom već izgubili dodir s realnošću jer za nas postoji samo ono što postoji u skriptama, a nekima i na šalabahteru. Već duže vrijeme nismo spavali kako treba ili nam se to samo tako čini pa se teško i koncentriramo. Tokom ove faze se čak i studenti ateisti kreću moliti boga za prolaz, a oni očajni istu stvar mole profesora pa ako “prođe prođe”. Znamo da je trenutna situacija “biti ili ne biti” jer dok smo još bili u prvoj fazi, ovoj mislilačkoj, mogli smo već krenuti ne dovesti se na najniže grane. Polaganje prvog ispita se približava, a mi nismo sigurni hoćemo li pasti u nesvijest ili dobiti proljev ili će nam se, ne daj bože, dogoditi oboje i to istovremeno.
Faza 7: prolaz ili pad
Kada već dođemo na ispit gotovo je jer znamo da postoje samo dvije opcije, a to su prolaz ili pad. Uglavnom se nadamo prolazu, ali ako nismo učili ili smo samo preskočili ove faze i došli na ispit, znamo da ćemo teško pasti. Dok nervozno očima previremo po pitanjima i tražimo ona na koja znamo odgovor, s jedne strane nas pritišće vrijeme, s druge nervoza i s treće profesor koji je sve smjerove smjestio u ogromnu učionicu da pišu ispit pa mora objašnjavati ispitna pravila sto gladnih godina. Prošli ili ne, nakon ispita nam je većinom lakše jer znamo da se s ovakvim stresom nećemo susresti do ljeta, a onda slijedi apsolutno ista priča.