Diskurzivno razmišljanje, odnosno konstantan tok jedne misli koju slijedi druga, duboko je ukorenjena navika. To je toliko ukorenjeno u našem biću da često počnemo namjerno da razmišljamo samo da bismo okupirali naše misli. Većina nas kada kreće na godišnji odmor obeća čvrsto sebi: – Trudiću se da ne razmišljam o svim stresovima na fakultetu i u životu. Ali, ne treba nam dugo vremena da stresne misli pohrle kako bi popunile prazninu, prenosi studentskizivot.com.
Dio procesa brige o sebi je napraviti pauzu od diskurzivnog razmišljanja u određenim trenucima odmah nakon samog buđenja. Praksa nerazmišljanja je smirujuća i obnavljajuća.
Ako ne dozvolimo našem tijelu da se odmori tokom noći, ono ne bi moglo da funkcioniše pravilno još dugo. Jedini trenutak kada um zaista odmara je kada prestanemo da razmišljamo i percipiramo okolinu samo čulima. Nakon što verbalizacija zaustavi taj trenutak, ne samo da se osjećamo mirnije, već i zadovoljnije. Potrebno je da naučimo da naš um s vremena na vrijeme može biti tihi, mirni prostor u koji možemo ući i odmoriti se, baš kao što dođemo kući nakon radnog dana i legnemo da se opustimo.
Postoje tri načina kako da praktikujemo nerazmišljanje, kao i dva korisna savjeta koja će nam pomoći u vježbanju. Prema riječima psihologa, dovoljno je praktikovati ove predloge nekoliko minuta par puta dnevno, u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Naravno, praksom se stiče vještina nerazmišljanja, s obzirom da smo duboko naučeni na diskurzivno razmišljanje.
1. Otvorimo pet čulnih vrata prema svemu što se događa oko nas
Kada se izgubimo u mislima, lako je zaboraviti da imamo pet čula koje su nam na raspolaganju, osim analitičkog razmišljanja. Ta iskustva su: ono što vidimo, čujemo, mirišemo, okusimo i osjećamo fizički. Našu pažnju treba preusmjeriti na čulo koje najviše prevladava u određenom trenutku. To može biti prizor umjetnosti (grafit na zidu, fotografija), žamor razgovora u blizini (u prevoznom sredstvu), miris i ukus jabuke koju jedemo ili fizički osjećaj na koži odjeće koju nosimo.
Nakon što pokušamo, navika diskurzivnog mišljenja će nas vratiti mislima, ali bez namjere ili pritiska moramo vratiti pažnju na ono što se događa s naših pet čula.
Kada se izvještimo s ovom praksom, bićemo u mogućnosti da prekinemo tok svojih misli i usmjerimo se na čulne nadražaje. Ukratko, kad primjetimo da je naš um uhvaćen u mislima, nježno, ali čvrsto reći sebi „pusti to“. Tada treba odmah obratiti pažnju na ono što se događa oko nas.
Kada um ostavimo bez kontrole, ima tendenciju da počne da razmišlja o prošlosti i budućnosti. Ali ako svjesno usmjerimo svoju pažnju na čula i događaje koji se nalaze svuda oko nas, možemo prekinuti diskurzivno razmišljanje i dobiti trenutak opuštanja i obnavljanja uma.
2. Otvorite ruke misli
Psiholog Kosho Uchiyama napisao je knjigu pod nazivom “Otvaranje ruke misli”. Taj izraz u praksi nerazmišljanja služi da kada se izgubimo u neproduktivnom diskurzivnom razmišljanju, otvorimo ruku i lagano dunemo u dlan, kao da raspršujemo misli u vazduhu. Tada pretpostavimo da sve naše trivijalne brige i razmišljanja odlaze iz našeg uma, ostavljajući nas slobodnim da doživimo svijet bez tereta analiziranja svakog trenutka. Kada to učinimo, možemo osjetiti da se um opušta i da to izaziva osjećaj zadovoljstva.
3. Neka svijet govori sam za sebe
Jedan od frustrirajućih svakodnevnih momenata modernog čovjeka je čekanje. Svi mrzimo čekanje, ali vježbanjem ćemo doći do toga da to vrijeme iskoristimo „da svijet govori sam za sebe“. Na primjer, kada smo na mjestima poput autobuske stanice, umjesto da nešto čitamo ili se izgubimo u mislima o prošlosti i budućnosti, trebalo bi da vježbamo da mirno sjedimo i posmatramo šta se događa oko nas.
Dok čekamo, umjesto da se prepustimo uobičajenom čitanju časopisa ili igranju igrica na mobilnom, trebalo bi da svjesno praktikujemo nerazmišljanje otvaranjem pet čula i da percipiramo ono što se događa oko nas. Kada se nađemo u tim situacijama, ono što bi trebalo da uradimo je da kažemo sebi „Neka svijet govori sam za sebe“. Ne samo da ova vježba daje olakšanje od razmišljanja, već i otkriva da je „svijet koji govori sam za sebe“ jedno fascinantno mjesto.
Dva savjeta za uspješno treniranje nerazmišljanja
1. Ne dozvolite da se misli „lijepe“
Kada počnemo s vježbanjem nerazmišljanja, po pravilu uvijek će se pojaviti neka neugodna misao. Misli, posebno one neugodne, imaju tendenciju da budu poput ljepka. Što više pokušavate da ih se otarasite, to više mislimo o tome i vežemo te stresne misli za događaje iz prošlosti ili ih vežemo za buduće. Te misli obično imaju malo ili nimalo temelja u činjenicama. Istočnjačka filozofija ovu tendenciju misli naziva „papanca“, što u prevodu znači „širenje misli“.
Evo primjera. Bez obzira na to kako započinjete dan, sigurno vam se desilo da vam se iznenada pojavi misao: „Ne osjećam se dobro“. Tada možemo zaustaviti taj proces razmišljanja ako znamo da misao „Ne osjećam se dobro“, nije ništa više od činjeničnog opisa kako se osjećamo u tome trenutku. Umjesto toga, prestajemo primećivati svijet oko sebe i misao postaje „tema“ i počinjemo razmišljati: „Imaću grozan dan“; „Šta će me još danas snaći“; „Ko će izdržati do kraja predavanja“. Uskoro, činjenicu da se ne osjećate dobro u tome trenutku, proširili ste na sve aspekte i emocije svoga dana.
Psiholozi ne tvrde da ćemo vježbanjem uvijek biti u mogućnosti da ispraznimo um od misli. Umjesto toga, oni ukazuju na to da, kada se pojave misli kao što su: „Ne osjećam se dobro“, možemo pokušati odgovoriti na njega, bez vezivanja, što znači da jednostavno prihvatimo tu činjenicu dok ne izađe iz našeg uma, na isti način na koji začujemo zvuk pevanja ptica, a odmah zatim ne čujemo. Ovo nam pomaže da misli sadržimo u trenutku, bez da im omogućimo „papancu“, usljed koje smo u stanju smisliti niz stresnih scenarija, a koji se nikada u biti ne dogode.
2. Ostavite po strani mišljenja i stavove
Praktikovati nerazmišljanje je puno lakše ako ostavimo po strani davanje mišljenja. Većina nas odmah formira mišljenje o okruženju (prevruće, prehladno) i o ljudima (previše pričljiv, previše tih). Kada sebi dozvolimo da ne moramo imati mišljenje i stav o svemu, oslobodićemo se velikog tereta koji se gomila u našem umu.
Diskurzivno mišljenje
Diskurzivno mišljenje nastaje putem percepcije podataka o realnosti, kroz razmatranje svih raspoloživih spoznajnih izvora i njihove obrade putem određene šeme mišljenja. Diskurzivno mišljenje nastaje kroz komunikaciju preko koje ljudi konstruišu svoju istinu želeći da ostvare svoje ciljeve. To je duboko ukorenjena navika u našem umu, ali nema razloga da budemo uznemireni zbog toga. „Razmišljanje“ je ono što um radi. Ovi prijedlozi su namjenjeni kako bi omogućili našem umu da se odmori nekoliko minuta tokom dana.
Srećno s nerazmišljanjem!
(STUDOMAT.ba)