Zemlje u koje mladi iz BiH odlaze imaju sve i zato su mladi motivirani ulagati u sebe i biti uspješni, jer se dugoročno isplati – i mladima, a i državi u kojoj na našu žalost trajno ostaju, navodi na početku intervjua Jasmin Bešić, direktor Instituta za razvoj mladih KULT.
[divider]
Nedavno je magazin Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) bombastično najavio članak koji je naslovljen “Mladi u BiH traže posao, a ne i rad?!“ mislite da je to zaista tako?!
Radi se o članku čiji je autor preuzeo podatke iz jednog istraživanja koje je moje izjave ugrubo izvuklo iz konteksta, pa se moglo pogrešno zaključiti da mladi snose odgovornost za svoje loše stanje u Bosni i Hercegovini.
Naime, mladi nisu u poziciji da biraju poslove jer je poslova u privredi sve manje, a vladin sektor zapošljava po kriteriju „oduživanja“ – ja zapošljavam nekog tvog jer si me ranije zadužio tako što si ti zaposlio nekog mog ili namjestio tender firmi mog prijatelja ili smo stranačke kolege. Mladi čekaju da neko stariji ode u penziju i da to mjesto bude slobodno jer nema otvaranja novih radnih mjesta, osim u vladinom sektoru. Međunarodni projekti koji se bave zapošljavanjem ne otvaraju nova radna mjesta, nego „otkrivaju“ radna mjesta koja već postoje.
Ukoliko mladi ljudi koji nemaju roditelje koji su „zadužili“ nekoga po spomenutom principu, ujedno nemaju priliku dobiti posao u vlasti ili u javnim preduzećima i ustanovama, na osnovi svojih kompetencija. Vlast je trenutno najveći i najbolji poslodavac, što nije dobro za društvo. Oni su razočarani u postojeći sistem jer se svakim danom imaju priliku uvjeriti da im diploma, neformalno usavršavanje i iskustvo ne osiguravaju radno mjesto. Nazadovanje stanja u državi mladima su jasan pokazatelj da se rad i trud ne isplate. Mladi nemaju od koga naučiti da vrijedi ulagati u sebe i da će se to ulaganje isplatiti kroz njihov rad. Njihovi nezaposleni ili privatizacijom prevareni roditelji najbolji su im primjer za to.
Riječ se brzo širi, navodi se da se i u Švicarskoj piše o Bosni i Hercegovini i nedavnim protestima koji su uzrokom inertnosti političara i visokom stopom nezaposlenosti, čini se da je potrebno konsultirati stručnjake?
Nezaposlenost je ili posljedica ili uzrok većine problema s kojima se ljudi u BiH susreću. Mladi kroz svoje školovanje nisu naučeni ni ohrabreni da se samozapošljavaju, pa čak ni na ekonomskim fakultetima. Školsko obrazovanje ih nije osposobilo da budu dobri menadžeri ili pravnici, nego da budu teoretičari menadžmenta ili prava. Bez ikakvog državnog sistema stjecanja radnog iskustva mladi nisu konkurentni na tržištu rada jer ne poznaju princip rada; poznaju samo znanje koje ih tako ne čini kompetentnima za ono za šta su se školovali. Mladi kad s diplomom napuste obrazovni sistem suoče se s tim da se ne mogu zaposliti. Koje im mogućnosti preostaju? Ili da se bave kriminalom, ili da napuste zemlju. I događa se i jedno i drugo. Kako da formiraju svoju vlastitu porodicu ako nemaju od čega platiti kiriju za stan? Mladi, u najboljim životnim godinama, najrizičnija su kategorija za dobivanje kredita, što je krajnji apsurd. Stoga nas ne treba nimalo čuditi da su mladi svoje duboko nezadovoljstvo izrazili na ulici. Paljenje zgrada ne opravdavam, ali u potpunosti razumijem. Kako da mladi poštuju državne institucije koje im dosad nisu ništa pružile što bi im omogućilo iole normalan život?
Iz navedenog se zaključuje kako se u BiH gradi nova intelektualna elita koja će imati ekskluzivno pravno na rad, je li strah zaista opravdan?
Naveo sam da se ljudi u BiH u vladin sektor zapošljavaju po kriteriju „oduživanja“. Tako se polako zatvara elitistički, ili bolje rečeno, oligokratski krug onih koji se zadužuju i odužuju. Najbolji primjer danas za to je zapošljavanje djece univerzitetskih profesora na javne univerzitete. Rijetkost je da sin naslijedi očev zanat, ali je postalo normalno da djeca profesora nasljeđuju radno mjesto svojih roditelja, bilo na istoj katedri ili nekoj drugoj. Još jedan pokazatelj mladima da se rad ne isplati.
Gdje mladi ljudi iz BiH mogu steći nove vještine te se osposobiti za rad u novom dobu čiji tempo ne dozvoljava letargiju?
Mladi tokom školovanja nisu ni svjesni kakav ih to poslovni svijet čeka kad dobiju diplomu. Oni su nepripremljeni za izazove koji vrebaju na tržištu rada. Međutim, nije sve tako crno: Mnogo mladih ljudi koji su prepoznali da im školsko obrazovanje ne nudi mnogo i tragaju za alternativom. Sve popularnije je neformalno i informalno obrazovanje. Mladi pohađaju kurseve, seminare, edukativne treninge o različitim temama kako bi povećali svoje izglede na berzi rada. Neki od njih pohađaju online kurseve i takmiče se u virtuelnim preduzećima. Neki iznalaze mogućnost da otputuju na nekoliko dana u inostranstvo i tamo steknu iskustvo s vršnjacima iz cijelog svijeta. Nažalost, veliki broj mladih ljudi nije upoznat s takvim mogućnostima. Tek kada diplomiraju, uviđaju šta su propustili. Svi moraju biti svjesni da tokom školovanja moraju negdje volontirati, usavršavati se, upoznavati poslovni svijet i tragati za vlastitim mogućnostima. Trenutno, školsko obrazovanje ne nudi ništa drugo osim ulaznice u poslovni svijet, a to je diploma.
Koliko i kako im Institut za razvoj mladih KULT može pomoći u tome?
Mladi trebaju potražiti službenika za pitanja mladih u svojoj općini i obratiti mu se (www.sluzbenici.mladi.org). Zatim trebaju pročitati Zakon o mladima i Zakon o volontiranju i vidjeti na šta imaju pravo. Naročito Zakon o volontiranju FBiH nudi mladima velike mogućnosti za stjecanje radnog iskustva. Mladi ljudi se trebaju obratiti i vijeću mladih u svome gradu (www.direktorij.mladi.org) i raspitati se o dodatnim edukacijama. Na webstranici www.mladi.org mogu dobiti mnogo informacija koje će ih potaknuti da se aktiviraju – kako za društveno, tako i za vlastito dobro. Sve su ovo instrumenti za koje smo se dugo borili da postoje. Rado odgovaramo na svaki upit koji nam pristigne.
Na koji način možemo zadržati mlade i obrazovane ljude u BiH kako ne bi postali dijelom intelektualne elite nekih drugih zemalja, nego ove u kojoj su i rođeni?
Ono što mladi ljudi u ovoj zemlji traže jeste usklađen obrazovni sistem tržištu rada, mogućnost zaposlenja na osnovi transparentnih kriterija, te određene poticaje koje će im olakšati osamostaljenje od roditelja. Škola i fakultet trebaju mlade učiti kako riješiti određeni problem u struci, a ne davati im gotova teorijska rješenja. Mladi ljudi moraju biti naučeni induktivno zaključivati i tako moći naučeno „kako“ primijeniti u praksi. Mladima treba vratiti nadu da će posao dobiti na osnovi svoje kompetentnosti i uloženog truda. Vlast treba poslodavcima davati poticaje da zaposle mlade ljude u većoj mjeri nego što to sad čine, trebaju finansijski i savjetodavno motivirati mlade da pokrenu svoj biznis i da se stambeno osamostale. Poslodavci trebaju omogućiti mladima da se kod njih profesionalno usavršavaju, a vladin i nevladin sektor da volontiraju. Zemlje u koje mladi iz BiH odlaze imaju sve navedeno i zato su mladi motivirani ulagati u sebe i biti uspješni, jer se dugoročno isplati – i mladima, a i državi.
(STUDOMAT.ba)