Austrijski fizičar i nobelovac Erwin Schrödinger uspio je doprinijeti kvantnoj mehanici ponajviše stoga što ga niko nije tjerao da radi u jutarnjim satima.
Njegova supruga AnneMarie izjavila je u jednom intervjuu kako Erwin uopšte nije mogao raditi ujutro.
– Kad su ga prije 30-40 godina pozvali da održi Planck predavanje u Berlinu, i to ujutro između 9 i 10 sati, javio im je da nažalost mora odbiti poziv jer ne može održati predavanja tako rano, zato što ne može raditi ujutro. Oni su ga razumjeli, pa su mu predavanja pomakli na poslijepodnevne sate.
Iako se ljudi poput Schrödinger prozivaju noćnim pticama, tj. ljudima koji preferiraju ostati dugo budni i kasno ustati, te su koncentrisaniji u kasnijim satima, podjela na njih i jutarnje tipove (s kojima je slučaj obrnut, tj. energičniji su ujutro), više nije jedina na koju se mogu dijeliti ljudi.
Naime naučnici u Rusiji su otkrili da postoje četiri skupine ljudi, tj. uz prethodne dvije grupe, dodali su i one koji imaju jednako energije ujutro i navečer te one koji su letargični cijeli dan.
Biolog Arkadij Putilov je s kolegama iz sibirske podružnice ruske naučne akademije pratio 130 ljudi koji su trebali ostati budni 24 sata.
Nakon toga su ispitanici ispunili ankete o tome kako se osjećaju, kako inače spavaju i kako su funkcionisali prethodnu sedmicu.
Pokazalo se da su njih 29 bili jutarnji tipovi, a 44 noćne ptice. Ovi drugi su išli u krevet u prosjeku dva sata kasnije od jutarnjih tipova, ali ostatak ljudi nije se uklapao niti u jednu od navedenih grupa.
25 ljudi je bilo jednako puno energije ujutro i navečer, dok je 32 bilo letargično tokom cijelog dana.
Ove dvije nove skupine su išle u krevet i budile se u vremenu između prve dvije grupe, s tim da su oni energičniji u pravilu spavali pola sata manje od svih drugih, tj. oko 7,5 sati dnevno.
Stoga, kad se drugi put poželite kolegi požaliti kako ste uvijek umorni, radije mu recite da pripadate novootkrivenoj grupi ljudi koja je, eto, jednostavno uvijek umorna. 🙂