Mladi u našoj zemlji nikad nisu živjeli gore, a kao najveće probleme navode nezaposlenost i materijalnu i ekonomsku nesamostalnost, pokazuje istraživanje sprovedeno u okviru UN programa.
Čak dvije trećine mladih do svoje tridesete godine živi sa roditeljima, a troje od četvoro nema posao. Istraživanje pokazuje da se jako teško osamostaljuju i pola života provode sa roditeljima. Preko sedamdeset odsto mladih izdržavaju roditelji, a kao glavni uzrok ovakvog stanja u društvu navode nemogućnost pronalaženja posla i stvaranja uslova za ekonomsku samostalnost.
Veliki broj mladih u BiH, čak njih 25,7 odsto, uopšte ne traži posao, a kao osnovni razlog navode podmićivanje prilikom zaposlenja. Pored toga, 95 odsto mladih tvrdi da su korupcija i mito nešto što je konstantno prisutno u našem društvu i zbog čega samo odabrani imaju stalni radni odnos. Oni smatraju da obrazovanje nema nikakvog uticaja pri zapošljavanju, što pokazuje njihovo nepovjerenje u legalan način dobijanja posla.
Da je društvena pozicija mladih na vrlo niskom nivou pokazuje i činjenica da najveći broj njih, tačnije jedna trećina, radi u sektoru ugostiteljstva, turizma i poljoprivrede, bez obzira na stepen obrazovanja, a polovina mladih ne bira posao i radili bi u bilo kom sektoru.
Takođe, većina mladih nema riješeno stambeno pitanje i nema zasnovanu porodicu. Podaci UN programa pokazuju da tek svaka peta mlada osoba ima dijete jer zbog nesigurne budućnosti sa strahom ulaze u bračni odnos.
Danijel Radujković iz Banjaluke prošle godine završio je fakultet i još je na birou rada. On kaže da živi sa roditeljima i da u skorije vrijeme nema u planu da se osamostaljuje, jer se ne nada da će uspjeti da nađe posao koji bi mu obezbijedio ekonomsku samostalnost.
– Jako je teško danas biti mlad čovjek. Posao dobiju samo oni sretni ili oni sa dobrim poznanstvima i “dubokim džepom”. Redovno sam odlazio na konkurse za razne poslove iz moje oblasti, ali oni su već unaprijed rezervisani. To mi se posljednji put desilo na konkursu za pripravnika. Na kraju se ispostavilo da je na to mjesto primljena jedna osoba dva mjeseca prije objavljivanja konkursa, priča Radujković.
On dodaje da poslije brojnih konkursa polako odustaje od potrage za poslom jer se uvjerio da se bez novca i poznanstva ne može zaposliti u struci.
(capital.ba)