Piše: Emina Vehbić
Svako malo čovjek može pročitati izvještaje, kako europskih tako i domaćih, uglavnom nevladinih, agencija o stepenu zastupljenosti korupcije u Bosni i Hercegovini. Padamo sve dublje u bezdan. Nevjerovatno je da stanovništvo uporno ignorira tu činjenicu i sve dok se bude vodili žargonskog termina „sve je dobro dok se ne puca“ i ne krene u sitne, ali veoma bitne promjene, ništa se promijeniti neće. Našoj zemlji je potrebno da svako da svoj doprinos u rješavanju tog problema i napravi promjenu koja bi pokazivala da se diže svijest kod naših građana u vezi korupcije u društvu.
Mnogi od nas, pa iskrena da budem do neke skorije prošlosti i ja sama nisam znala, niti sam se dovoljno informisala, ne znaju kako bi mogli promijeniti svoju percepciju o korupciji. Sve dok nisam prisustvovala na seminaru na temu korupcije, te sam se zapitala zar je moguće da je korupcija ušla u pore svake osobe. Iskreno sam se zabrinula. Zar je ovo dovoljno sigurna zemlja da ja zasnujem porodicu i da očekujem transparentnost i jednakost prema svima.
Ni sama nisam mogla dati neki konkretan odgovor, jer čovjek u ovom problemu ne može biti ravnodušan. Svjesna sam i sama da je korupcija veoma teško dokaziva, te da je veći problem taj prvi početni korak prijave korupcije. Čovjeku odmah prođe kroz glavu ta neka odmazda, od okoline, od osoba za koje se sumnja da su počinile neko koruptivno djelo. Većina nas je kroz medije čula za čovjeka koji je prijavio korupciju, te je na kraju tužilaštvo dokazalo korupciju, a on je jedva vraćen na posao- I iskreno smatram da je on HEROJ današnjice. Istrpio je ogromne pritiske, muke i na kraju uradio je nešto što od nas rijetko tko bi mogao i htio da uradi.
Naša korupcija se nalazi u obrazovanju, politici, općinama, javnim nabavkama. Ima nje i na drugim mjestima, ali najviše je ovde zastupljena. U korupciji, bilo s koje strane da smo, od davaoca do primaoca mita, vidimo ostvarenje neke lične dobiti.
Obzirom na moje godine i društveni ambijent u kojem se krećem, osvrnuću se na podlogu korupcije u obrazovanju. Svi smo mi doživjeli da naši roditelji kroz naše školovanje odnose neke poklone našim profesorima kao zahvalu, a mi se još uvijek školujemo i slušamo predmete/časove kod njih i baš tako počine koruptivno djelo. Da li su oni dovoljno svjesni i edukovanu da su počinili krivično djelo? Iskrena da budem, nisu. Žalosno, ali jest tako. Oni bi pokušali naći barem stotinu opravdanja. Ne bi se zapitali da li su svojim postupkom gurnuli bh. obrazovanje u još dublju rupu, a jesu sigurno, barem i nesvjesno. Roditelji prave od svoje djece razmažene učenike te ih odmah u startu nauče da dobijaju nešto što nisu zaslužili, jer kupovim bilo kakvih poklona pribjegavaju da njihovu djecu učitelji više vole, da im se na takav način omogućava bolja ocjena, bez potrebe da zaista i pružaju i daju znanje za tu ocjenu. Njihovi postupci imaju cijenu, a mi učenici u osnovnim, srednjim školama te fakultetima plaćamo cijenu tih kupljenih ocijena. Jedan od prvih znakova jeste favoriziranje tih učenika u poređenju sa onim koji nisu „povlašteni“.
Hajmo se pokrenuti, reći sebi da svako je plaćen za svoj posao i nema potrebe da se nose određene kese, pokloni, novac nekom tko je već jednom plaćen. Automatski smo napravili problem osobama koje nisu u mogućnosti odvojiti novac za poklone. Trebamo staviti korupciju na svoje mjesto, a nama obezbijediti pošten i dostojanstven respekt po svim pogledima.
U Bosni i Hercegovini svakodnevno čovjek šteti sebi i drugima, te poslovica za nas je „čovjek je čovjeku vuk“. I uistinu je prava. Korupcija nam odnosi svakim danom 47 KM po jednoj sekundi. Do sada po Accountovom brojaču za korupciju od 18. augusta 2012 godine do sada je korupcija odnjela 9 519 000 000 KM (devet i po milijardi) što je poražavajuća činjenica. Koliko bi moglo se puteva završiti, uložiti u lokalne zajednice, a ovako taj novac ide u džepove pojedinaca, stranaka, raznih firmi, a ne u lokalno dobro. To je naša sramota.
Očekujemo mnoge promjene na bolje ali apsolutno ništa ne doprinosimo ka tome? Naš napredak zavisi isključivo od nas, tako da moramo se trgnuti i krenuti ka promjenama. Mi to zaslužujemo, naša djeca to zaslužuju i u konačnici naša domovina Bosna i Hercegovina to zaslužuje.
Prva promjena jeste da se informišemo. Tako sam i ja, na google tražilici potražila “prijava korupcije u Bosni i Hercegovini“ i automatski mi se ponudila opcija Anonimnog prijavitelja korupcije. Mjesta gdje našu prijavu možemo poslati su: SIPA (Državna agencija za istragu i zaštitu), APIK (Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije), Transparency International, Account i tako dalje… Dakle imamo kome predati našu prijavu, ostalo je sve na nama. Imamo kome, imamo način samo još da pokrenemo sebe.
Ja definitivno neću dopustiti da korupcija prođe nezapaženo kao do sada. Trudit ću se da svojim prijateljima porodici sugerišem da se bore. Sve je na NAMA !