Piše: Irena Stanišić
Savremeno društvo je izloženo mnogobrojnim društvenim problemima sa kojima se svakodnevno suočava. Tranzicijske zemlje u koje spada i BiH su pogodno tlo za rast i razvoj najvećih problema današnjice, a to su siromaštvo i kriminal. Kada bismo kriminal posmatrali kao širu kategoriju i sve njegove pojavne oblike, uključili bi u njega i fenomen korupcije, tzv. bolesti savremenog društva. Sam termin korupcija datira još od perioda antičke Grčke. Najednostavnije rečeno korupcija je zloupotreba vlasti ili društvenog položaja u cilju sticanja lične ili kolektivne materijalne koristi pri čemu se krše ustavna i zakonska prava.
Zašto se o korupciji tako malo zna? Da li javnost zatvara oči pred ovim društvenim fenomenom i zašto ju je u praksi teško prepoznati? Pokušaj davanja odgovara je sam po sebi kompleksan, ali posvećivanje pažnje otkrivanje i pronalaženje elemenata korupcije je samo po sebi napredak. Kako bi korupciju dalje definisali i zašto je ona obuhvatila svaki segment društva i zajednice? Materijalna dobit je postala glavni cilj u kojem ga sredstvo opravdava. A da li se opravdava nesavjest i narušavanje moralnog zdravlja? Gdje je mjesto moralu ovdje? Da li smo izgubili osjećaj pravih vrijednosti i da li smo uklapanjem u moderni društveni šablon ustvari saučesnici ovog krivičnog djela pred kojim zatvaramo oči.
Da bi se potpunije objasnio sam fenomen treba predstaviti teorijske radove te pronaći definicije o nacionalnim, međunarodnim dokumetnima. Prema kriminologu Milanu Milutinoviću, korupcija se definiše kao „skup svih kažnjivih radnji kojima nosilac određene državne ili društvene javne funkcije zloupotrebljavajući svoj položaj i instituciju u kojoj radi škodi javnom interesu utolikoj mjeri da potkopava povjerenje građana i javnosti u društvu i državi“. Sa krivičnopravnog aspekta korupcija se posmatra u užem i širem smislu. U užem smislu se podrazumijeva krivično djelo primanja i davanja mita, dok u širem smislu zloupotrebu službenog položaja, zaključenje štetnih ugovora, nesavjestan rad u službi, prevare u službi, pronevjere itd.
Kada je riječ o BiH, u Krivičnom zakonu BiH ne postoji krivično djelo korupcija već samo krivična dela iz ove oblasti kao što su: djela protiv službene dušnosti, protiv pravosuđa. Jačanje svjesnosti o štetnosti društvenoj korupcije pod pritiskom međunarodne zajednice i putem niza NVO projekata doveli su do razvoja pravne regulative i instutucionalnog djelovanja u borbi protiv korupcije. Tako Transparency Inernationalal kao i Međunarodni pokret za suzbijanje korupcije istu definiše kao „zloupotrebu povjerene moći za ostvarivanje vlastite koristi“ dok, u Konvenciji Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organizovanog kriminala je inkrimisano krivično delo korupcija.
Kako prepoznati korupciju? Često dolazi do poistovjećivanja termina korupcija i mito. Mito je ustvari sastavni dio ovog krivičnog djela, svako korišćenje mita kao manipulativnog sredstva smatra se prekršajem. Nažalost u današnje vrijeme pri ispunjenju ličnih obaveza u birokratskoj administraciji potrebno je pored višesatnog čekanja neljubaznog osoblja, loše organizacije poslovanja uposlenika imati „štelu“. To ne znači nužno podmićivanje uposlenika da bi što prije obavili ono po šta ste došli, ali neka vrsta naknade, poklona, usluge za uslugu je svakako dobro došla. Najteže u podmitljivoj sredini je ostati svoj, ne izgubiti svoj identitet, što je najvažnije biti svjestan i osvješten pravim vrijednostima i ne podleći ovakvom „izazovu“. Zašto platiti za nevezivanje pojasa u automobilu, kada možete sa 10 maraka „riješiti“ stvar? Policijski službenik je „zaradio“ ručak, a vi ste prošli jeftinije i jednostavnije. Dakle, opšte prihvaćanje situacije je veliki problem našeg društva. Neimaština, nemogućnost zaposlenja, manipulativno korišćenje službenog položaja su glavni uzročnici svega što se događa oko nas. Pored mita najsnažnije posledice korupcije se ogledaju u politici. Svako dolaženje na vlast ili rukovođenje nekom od pozicija u državnoj službi nosi odgovornost i ispravno odlučivanje u skladu sa zakonom. Ovaj drugi dio „u skladu sa zakonom“ često postaje nevidljiva kategorija i pritom dolazi do narušavanja funkcionisanja državnog aparata a najveće posledice osjećamo upravo mi-građani. Vodeći se starom izrekom „daj čovjeku vlast pa da vidiš kakav je“ je postala naša surova realnost. Mrlja društva je ta što se ono samo „miri“ sa takvim okolnostima i reaguje na koruptivne djelatnosti kao sastavni dio funkcionisanja zajednice.
Korupciju je teško otkriti. Zašto? Zato što upravo iza nje stoji najveći vladar, a to je država. Servira se po medijima poneko ime i prezime da bi javnost vidjela kako država obavlja svoj posao, a ustvari se pronalaze samo “žrtvena jagnjad“ koja će skrenuti pažnju sa mnogo većih i krupnijih „zvjerki“. Tako se baca „prašina u oči građanima“, a ustvari je dok „mačka spava, miševi kolovode“.
Danas je korupcija zašla u sve pore društvenog života i ona ga kontroliše i upravlja, ona potkopava povjerenje građana u institucije, u vlast, ometa razvoj ekonomije, ugrožava vladavinu prava, socijalnu pravdu, a pospješuje rast organizovanog kriminala i gubitak moralnih vrijednosti.
Kada bi svaki uposlenik časno i pošteno radio svoj posao, kada bi se dobijala pomoć, pažnja koja je zagarantovana legitimnim pravom i maksimalnim zalaganjem ljekara prema onima sa nekom dijagnozom, kada bi svaki student svojim znanjem došao do diplome, kada bi svakim povrijeđivanjem zakona uslijeđivala kazna a ne zataškavenje i stepen korupcije bi zasigurno bio umanjen. Da li smo karakterno društvo i odoljevamo li izazovima u okolnostima podjela i siromaštva u kojima živimo?
Odgovor je naša realnost.