Legenda kaže da je kafa, još prije 1000 godina svojim opojnim i prijatnim mirisom privukla jednog Etiopljanina, u regiji imena, Kaffa. Grm u čijoj blizini je on radio zapalio se, a svima danas vrlo poznat miris, Etiopljanin je osjetio po prvi put. Otkinuo je nekoliko zrna kafe i dao ih svojim kozama, nakon što se uvjerio da nisu otrovne, sažvakao ih je i sam. Kako mu se okus svidio, skuhao je napitak od biljke, a svijetu učinio ogromnu uslugu, otkrivši crnu kafu.
Zanimljivost počinje u nastanku imena riječi kafa. Iako je potekla iz regije pod tim nazivom Etiopljani su ovoj biljci dali ime bunna, a kako se kafa proširila na područje Arabije naziv koji mi danas koristimo arapskog je porijekla. Bunna na arapskom znači bobica i izgovara se Gahhwat al-Bun što je u narodu skraćeno na Gahwa/KahwayQahwa, preko toga naziv je prešao u tursku Kahvu, italijanski caffe i naposljetku engleski termin coffee.
U Evropi se počela uzgajati tokom 17. stoljeća u Nizozemskoj, odakle je prenesena u Englesku, a Englezi su je zasadili na Jamaici, te se počela masovno uzgajati u Južnoj Americi.
Premda uspijeva u skoro svim tropskim krajevima, Brazil se pokazao kao najpogodnije tlo. Zbog toga se danas tri četvrtine ukupne količine kafe koja se troši u svijetu proizvode upravo tu. Najpoznatije vrste kafe kao što su moka, java, rio, santos ili minas rastu u tom podneblju Južne Amerike.
Zrno kafe je zapravo sjemenka ili košpica ploda što liči na malu trešnju. Ti plodovi rastu na visokim grmovima sa sjajnim lišćem. Zahvaljujući razvijenoj svjetskoj trgovini, bez obzira na to što raste hiljadama kilometara daleko od nas svakodnevno uživamo u ovom čarobnom napitku.
