Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija

Helen su oduvijek smatrali uspješnom. S 20 godina zarađivala je više od svog oca (inženjera), uživala u skupoj odjeći i putovanjima. S 25 godina kupila je luksuzni automobil. S 30 je ‘bacila oko’ na komfornu nekretninu… Njena porodica i prijatelji bili su iznenađeni tim strelovitim usponom.

– Kako može sekretarica (iako, sekretarica s izvrsnim poznavanjem stranih jezika) zarađivati toliko?!, često se pitao njen otac. Helen takvi komentari nisu smetali. Samo bi kratko odgovorila:

– Nisam sekretarica već lična asistentica izvršnog menadžera u međunarodnoj kompaniji, i otišla kupiti još jedan (prilično skup) artikl za očevu vikendicu.

Ali, međunarodna kompanija u kojoj je Helen radila suočila se s posljedicama globalne ekonomske krize i racionalizacijom troškova. Izvršni direktor ubrzo je shvatio da je savršeno sposoban i sam sebi skuhati kafu, dočekati članove porodice na aerodromu ili pokupiti svoje odijelo iz hemijske čistionice te da mu za to nije potreban lični asistent. Helen je dobila otkaz.

Od tada sjedi kod kuće i gleda ‘Downton Abbey‘. Već je potrošila otpremninu i prodala automobil. Prvi put u deset godina njena posjeta skupom kozmetičkom salonu odgođena je do daljnjeg.

Ne radi se o tome da Helen ne može pronaći drugi posao, može. Ali, prema njenom mišljenju, koja je korist od putovanja na drugi dio grada za 470 dolara mjesečno? Ljudima poput Helen nepojmljiva je čak i pomisao na prihvatanje ‘niže’ radne pozicije.

U ne tako davnoj prošlosti, tridesetogodišnjaci su na svoje roditelje mogli gledati kao na ljude s ne pretjerano uspješnim karijerama. Oni među njima koji su svoja radna iskustva počeli stjecati devedesetih godina, do nedavno su bili u poziciji da za sebe mogu reći kako su natprosječno briljantni i korisni.

Ali, vremena su se promijenila. Opisi poslova poput ‘kreativan, orijentiran na klijenta PR specijalist’ brzo su izgubili svoj sjaj. Sve više kompanija racionalizira troškove. Nažalost, brojni tridesetogodišnjaci teško se prilagođavaju toj novoj stvarnosti. Umjesto da aktivno traže alternativu, pate od ‘ja sam predobar za ovaj posao’ sindroma. Uobičajen prizor u Americi danas je 35-godišnji i nedavno otpušten menadžer koji dane upotpunjava gledajući ‘Game of Thrones‘. On sebe vidi kao profesionalca čiji potencijal nekompetentni poslodavci jednostavno ne znaju prepoznati.

U stvarnosti, vidimo ljude s diplomama ekonomista (i ambicijom uspješnih milijardera), koji su posljednjih deset godina izvršavali precizno definisane zadatke u nekoj velikoj i prljavo bogatoj kompaniji, a koji sada s prezirom pregledavaju ‘uvredljive’ oglase za posao. Naš stručni menadžer čeka posao koji će biti dostojan njegovog talenta…

Dojučerašnje ‘zvijezde u usponu’ odbijaju prihvatiti da je njihova zlatna era završila. Njihove vještine više nisu tražene. Današnje tržište rada traži fasadere, dadilje i automehaničare.

– Ti ljudi koji su tokom devedesetih radili na visokim pozicijama u korporacijama – njihova djeca su već odrasli ljudi, kaže Helen:

– Naravno da čine najbolje što mogu kako bi ubrzali karijeru svoje djece. Autsajderima je sve teže ubaciti se u taj krug.

Ali, ovdje zapravo nije riječ o nepotizmu. Jednostavna je činjenica da je stariji korporativni menadžer napokon prevladao svoju rastrošnost iz devedesetih. Više ne treba vojsku jedva korisnih djelatnika koje može zamijeniti jedan jači računar ili jedan zaista talentovan profesionalac.

‘Kancelarijski planktoni’ polako izumiru kao klasa. Gube svoju relevantnost, a svejedno se ipak nadaju čudu: visoko plaćenom poslu i minimalnoj odgovornosti.

– Ja?! Da budem automehaničar?! Imam fakultetsku diplomu i deset godina radnog iskustva u odnosima s javnošću! Radije ću sjediti na kauču nego kročiti nogom u uslužne djelatnosti!

Ponekad, promjena socijalnih i ekonomskih prioriteta može biti dramatična. Ipak, to nije slučaj. Niko zapravo neće pretjerano tugovati za određenim radnim pozicijama za kojima više ne postoji realna potreba. Osim toga, nijedna kriza ne traje vječno.
Iako je ova priča ilustrira situaciju ‘preko bare’, mislite li da se naši tridesetogodišnjaci ne suočavaju s istim problemom?

(MojPosao.net)

Prethodni članak11 najjeftinijih evropskih gradova koje morate posjetiti
Naredni članakIstraživanje: Korištenje smartphonea prije spavanja ipak ne utječe na san?

STUDOMAT je najveća internet zajednica studenata i mladih u regionu osnovana 2012. godine, namijenjena studentima i mladima u potrazi za informacijama o studiju i dodatnoj edukaciji, stipendijama, studentskim poslovima, smještaju i ostalim temama koje su interesantne studentima i mladima.