Profesionalna orijentacija pomaže mladoj osobi da odgovori na tri pitanja: šta ja mogu, šta ja hoću i da li je to realno. Ova vrsta savjetodavnog razgovora vodi se pred odluku o nastavku školovanja, ali i kada neko želi da promijeni posao koji radi.
„Šta želiš da budeš kad porasteš?”, pitanje je na koje najveći broj dječaka odgovara nabrajajući profesije reli-vozača, pilota, fudbalera ili saobraćajnih policajaca, dok djevojčice maštaju o poslu glumice, balerine, učiteljice ili stjuardese.
GLEDAJ STUDOMAT.TV
TVoj vodič kroz studentski život!
Psihološka istraživanja govore da djeca već oko četvrte ili pete godine pokazuju interesovanje za buduće zanimanje – u tom uzrastu ona igraju razne uloge i imitiraju ponašanja roditelja ili ljudi koji im kroz mali ekran „ulaze” u dnevnu sobu, pa djevojčice počnu da igraju, pjevaju i nose mamine štikle, dok dječaci voze automobilčiće ili se zanimaju za sport koji otac gleda na TV-u. Poslije izvjesnog vremena počinju da imitiraju zanimanja ljudi s kojima dolaze u kontakt, pa se igraju doktora, majstora, prodavca, frizera…
Iako najveći broj roditelja tvrdi da nikada nije uticao na izbor buduće profesije svog djeteta, po igračkama koje djetetu stoje u sobi često se može zaključiti kakva očekivanja mama i tata imaju od nasljednika – ljekari će nerijetko djetetu darovati minijaturne plastične stetoskope, injekcije i pribor za previjanje „rana”, dok će roditelji poslastičari nasljedniku kupiti kuhinjski pribor za pravljenje kolača.
Slatka ptica djetinjstva, međutim, brzo odleti, a svake godine više od 50.000 osmaka i isto toliko srednjoškolaca nađu se pred dilemom koju srednju školu i fakultet da upišu i kako da svoje tinejdžerske želje uklope u realnost u kojoj stručnjaci različitih profila godinama čekaju na zaposlenje.
Iako veliki broj školaraca odluku o izboru zanimanja odlaže za drugo polugodište, psiholog Eleonora Vlahović, koja se već trideset godina bavi profesionalnom orijentacijom đaka, ističe da se odluka o željenoj školi ili fakultetu ne donosi mjesec dana pred upis, jer je riječ o izboru zanimanja kojim će se osoba baviti 40 godina.
Ona podsjeća da čovjek dvije trećine svog života provede radeći, na poslu ostaje tokom najproduktivnijeg dijela dana, a s kolegama provede više sati tokom dana nego sa svojom porodicom. Zbog toga se valja sjetiti reči mudrog Duška Radovića koji je govorio da nam je u životu dva puta potrebna sreća – prilikom izbora profesije i bračnog partnera.
– Mladi čine 14 procenata populacije i sto odsto naše budućnosti, a greške u profesionalnom razvoju i profesionalnim izborima imaju posljedice i po tu osobu i po čitavo društvo. Nemotivisan i nestručan ljekar, limar ili šalterski službenik neće biti zadovoljan, a neće biti ni njegovi klijenti. Istraživanja pokazuju da su osobe zadovoljne svojom profesijom u većoj mjeri sretne, imaju dobre socijalne odnose i bolje zdravlje. Osobe koje obavljaju poslove koje ne vole ili nisu dovoljno odgovarajuće njihovim sposobnostima sklone su češćem povrjeđivanju na poslu i sukobima s kolektivom. Zato je u procesu donošenja profesionalnih odluka svaki vid pomoći dobrodošao, objašnjava naša sagovornica.
Eleonora Vlahović ističe da je profesionalna orijentacija namijenjena onima koji donose odluku oko nastavka školovanja, žele da promijene školu ili posao koji rade, nemaju jasna profesionalna interesovanja, nisu sigurni koje su im sposobnosti dobro razvijene, nemaju jasan uvid u sopstvene osobine koje su značajne za profesionalni rad. Takođe, i onima koji žele da izbjegnu neuspjeh i razočaranja u nastavku školovanja ili traže alternativu ukoliko ne uspiju da ostvare željeni izbor, zatim osobama koje imaju teškoće u donošenju profesionalnih odluka zbog straha od greške ili donose odluke povodeći se tuđim željama, očekivanjima ili vršnjačkim pritiskom.
– Profesionalna orijentacija je postupak koji sprovodi psiholog s ciljem da pomogne osobi da samostalno donese odluku u vezi sa svojim karijernim izborom, a u skladu sa svojim sposobnostima, interesovanjima, realnim mogućnostima i očekivanjima od profesije. Može se reći da ona pomaže osobi da odgovori na tri pitanja – šta ja mogu, šta ja hoću i da li je to realno, objašnjava ona.
Ova vrsta savjetodavnog razgovora vodi se onda kada se donose važne odluke kao što su upis u srednju školu (a to su drugo polugodište sedmog razreda i tokom cijelog osmog razreda) ili fakultet (drugo polugodište trećeg razreda i tokom cijelog četvrtog razreda).
Međutim, profesionalna orijentacija se radi i kada učenik ili student osjeća da nije napravio dobar izbor ili se suočava s neuspjehom, odnosno ako odrasla osoba osjeća nezadovoljstvo poslom koji obavlja i želi da ga promijeni. Ova vrsta pomoći psihologa ne treba da se radi prerano, na primjer, s učenicima šestog razreda osnovne škole ili drugog razreda srednje škole, jer postoji potreba za prirodnim profesionalnim sazrijevanjem i sticanjem školskog i životnog iskustva.
Eleonora Vlahović primjećuje da su roditelji nekada imali veću toleranciju prema fakultetima čija diploma nema najbolju „upotrebnu vrijednost”. Danas većina đaka ipak praktično razmišlja i svjesna je činjenice da će godinama čekati na birou s diplomom filozofa, arheologa, istoričara umjetnosti ili profesora norveškog jezika. Zbog toga je njen savjet onima koje gaje veliku ljubav prema skandinavskim jezicima ili iskopinama da to bude hobi, a ne zanimanje, jer mnogo potražnje za tim stručnjacima nema.
Na silu u ljekare ili advokate
Veliki problem i profesionalnu dilemu imaju djeca apotekara, ljekara, stomatologa i advokata koji imaju razrađen posao i koji od nasljednika očekuju da nastave porodičnu tradiciju. I roditeljima i djeci Eleonoraa daje isti savjet:
– Ne može na silu da se studira, niti da se radi posao koji se ne voli. Ako roditelji imaju lanac apoteka, bolje je da u njima zaposle motivisane farmaceute, nego sopstveno nemotivisano dijete koje će biti nesretno cijeli radni vijek.
– Roditelji tinejdžerima često sugerišu za koja zanimanja postoji interesovanje na tržištu rada, ali ja uvijek naglašavam da treba napraviti balans između sposobnosti, želja i realne projekcije budućnosti. Ne mogu i ne treba svi da studiraju FON, ETF ili PMF, iako su diplome ovih fakulteta najtraženije od strane poslodavaca, naglašava Eleonora Vlahović za Politika.rs.