Posljednje istraživanje Instituta Kult pokazalo je da našu zemlju napuštaju sve mlađi ljudi, čak i srednjoškolci.
– Razaranje društvenog tkiva Bosne i Hercegovine kroz odlazak, ne samo mladih nego svih populacija, ono je najgore što nas može pogoditi. Važnije je pitanje ko će uopšte ostati ovdje. Mladi, ali i stariji ovdje ne vide nikakvu budućnost i to se više ne može popraviti, ističe profesor Miodrag Živanović.
Amel Dervišević, projekt-menadžer IDK studija Bihać, kaže da u IT industriji vide da kadar treba generalno cijeloj BiH.
– Školuju se cijele generacije kadra da bi išle raditi u inostranstvo, a naša država gubi mlade i ono što je uložila u njihovo školovanje, napominje Dervišević.
Oko 80.000 mladih u proteklom periodu napustilo je Bosnu i Hercegovinu.
Besperspektivnost, nemogućnost napredovanja, loša opća klima u zemlji popraćena stalnim tenzijama tjera pojedince, ali i cijele porodice, na odlazak iz zemlje. Mladi koji napuštaju Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Hrvatsku i Crnu Goru u svoju zemlju vratit će se samo ako im se osigura veća mogućnost za zaposlenje i izgradnju karijere, pokazali su rezultati online istraživanja, koje je od jula do augusta 2017. realizovao Institut za razvoj mladih KULT.
Besjede političara
Prema rezultatima, najviše mladih odselilo je u Njemačku, a zatim slijede Austrija, Švedska, Slovenija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Francuska, Španija… Više od 50 posto mladih odlazi samostalno, više od 30 posto uz pomoć rodbine i prijatelja, dok ih manje od 10 posto za odlazak koristi usluge agencija za posredovanje u zapošljavanju. Većina ih kao razlog odlaska navodi da ne vide mogućnost napredovanja u našoj zemlji. Predstavnici studenata kažu da više ne odlaze samo fakultetski obrazovane osobe, te da je sve više onih koji odlaze nakon srednje škole.
– Nažalost, sigurno je da određeni broj studenata razmišlja o tržištima rada u Evropi, a ne u našoj zemlji, pa shodno tome i upisuje određene fakultete. Vidimo po intencijama upisa da su to pretežno zdravstvene struke i neke tehničke koje su prepoznate u Evropi kao djelatnosti koje nude brže zaposlenje, kaže nam Nedžad Hodžić, predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Tuzli, osvrnuvši se na natalitet u našoj zemlji, za koji navodi da je upravo rezultat besperspektivnosti mladih ljudi.
– Smatram da ćemo velike posljedice osjetiti tek za desetak godina, s obzirom na to da se već počeo pojavljivati manji broj upisane djece u osnovne škole, što je zabrinjavajući parametar. A trenutno ništa ne ide u prilog tome da će se takva situacija zaustaviti, ističe Hodžić.
Naglašava kako on, ipak, nije za opciju napuštanja zemlje, smatrajući kako bi se mladi trebali više aktivirati i izboriti za bolji status u BiH.
– Mladima u našoj zemlji najviše problema stvara način vođenja politike i uređenje države. Čim dođemo u situaciju da se trebaju rješavati neki ekonomski problemi, nama se nametnu neke teritorijalne pripadnosti, kaže Hodžić, smatrajući lošu političku klimu većim uzrokom odlaska mladih nego već pomenuto zaposlenje.
– Mladi bježe od konflikta, niko ne može da sluša politička prepucavanja, koja nam se stalno nameću, umjesto rješavanja stvarnih problema. Neizvjesnost ovdje više ubija omladinu i od same nezaposlenosti, zaključuje predsjednik Studentskog parlamenta u Tuzli.
Bosnu i Hercegovinu najviše napuštaju građani deficitarnih zanimanja kao što su programeri, građevinski inžinjeri, većinom visokokvalificirana radna snaga. Odlaze i doktori, specijalisti, farmaceuti, medicinski tehničari i njegovatelji, što za posljedicu ima podatak da naša zemlja trenutno ima 200 doktora na 100.000 stanovnika, što je manje od europskog prosjeka od 362 doktora. Sejfo Begić, predsjednik Udruženja studenata Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Medicus, ističe kako više ne odlaze samo osobe koje završe fakultete već i oni mlađi.
Uslovi za rad
– U posljednje vrijeme sve više odlaze mladi nakon završene srednje škole. Dio njih odlazi u potrazi za boljim obrazovanjem, dok drugi dio i sa srednjom školom pronađe bolji posao nego u našoj zemlji sa fakultetom. Imamo podatke koji govore da je pretprošle godine na prvi rok apliciralo oko 500 studenata, dok je ove na Medicinskom fakultetu u Tuzli apliciralo samo njih 270, navodi Begić, ističući da ovaj podatak govori kako mladi malo vjeruju u obrazovni sistem u BiH.
– To nije samo slučaj u Tuzli, ovakve slučajeve imamo u cijeloj zemlji, govori Begić, te se osvrće i na podatak o manjku doktora u BiH.
Ističe kako je uvjeren da bi naši ljudi ostajali pored porodica i prijatelja u BiH samo da im je minimum uslova za rad obezbijeđen.
– Statistika koja govori da imamo skoro duplo manje doktora nego što je potrebno više nije problem visokog obrazovanja, već sistema države i to je alarmantno. Mi doktorima uopšte ne nudimo radno mjesto, a oni su nam očigledno potrebni. Krenem od našeg kliničkog centra u Tuzli, gdje ima izuzetnih ljekara, kojima su prilično poboljšani uslovi zadnjih nekoliko godina, ali to su opet mizerni uslovi u odnosu na ono što naši ljekari koji tek završe fakultete dobiju u Evropi, a o napretku u karijeri da ne govorimo, naglašava Begić.
Profesor na Univerzitetu u Banjoj Luci Miodrag Živanović smatra da nije samo potreba za ekonomskim boljitkom dominantan razlog odlazaka iz zemlje već je to odsustvo nade. Navodi kako je socijalni kapital nešto što nismo smjeli izgubiti.
– Za regeneraciju tog tkiva bi trebale decenije. Pod idealnim uslovima, mislim da nam treba 30 do 40 godina da tu našu bazu ljudi dovedemo u stanje u kojem je bila prije 20-ak godina. Najvjerovatnije će BiH biti država koja će imati svoje institucije, ali neće biti ljudi, govori profesor, navodeći kako će i tada institucije raditi samo za sebe.
– One i sada rade same za sebe, one ne rade u interesu nas koji ovdje živimo, nego isključivo u svom ličnom interesu. Taj će se politički autizam nastaviti i dalje, pojašnjava Živanović, ističući kako je besmisleno što će se izbori održati iduće godine.
– Besmisleni su izbori kada se rezultati znaju. Izbore će izgubiti građani, kao što se to događalo posljednju gotovo četvrtinu vijeka, zaključuje Živanović.
Ekonomisti na birou
Senka Bajrić, turistički tehničar iz Bihaća sa 25 godina radnog staža, ali četiri godine na birou, kaže da joj nije drago što mladi idu u inostranstvo.
– Tamo će da rade poslove koje inače ne bi poželjeli. Idu za novcem, a kada bi i ovdje bile pristojne plate, toga ne bi bilo. Idu zbog prilika, a ne zbog profesije i karijere u profesiji, izuzev rijetkih, i to je najveći problem. Moja kćerka je u Njemačkoj, ali još se nije odlučila na život tamo, ističe Bajrić, te dodaje da joj je komšinica bila među najboljim studentima Tehničkog fakulteta, a sad u Stuttgartu polaže treću godinu medicinske škole.
– Medicinski odsjeci se najviše traže, naročito zadnje 2-3 godine. Traže se programi, ne da se djeca zapošljavaju kod nas, nego da idu u inostranstvo zbog nekakve plate od 2.200 eura. Ne možemo ih kriviti, idu tamo gdje je bolje. To je tako. Ovdje u bolnicama te poslove obično rade sestrice sa srednjom stručnom spremom, za plate od 900 KM, jer bi ovima sa visokom morali plaćati više, pa ih i ne zapošljavaju. Moja poruka za mlade koji žele ostati i tražiti posao jeste da upisuju informatiku i elektrotehniku, te srodne smjerove. Nedostatak je tih kadrova i ovdje i u Evropi. Studenti se obično odlučuju za pravo i ekonomiju, što je ok za nekoga ko radi u državnoj službi ili ga čeka tamo posao, ali nije pohvalno biti diplomirani ekonomista ako je vrlo izvjesno da vas čeka biro, kazao nam je Mirko Tufegdžija, profesor iz Banje Luke.
(Oslobođenje)