Taj pojedinac je Winston Smith. Već njegovo ime naglašava prosječnost te osobe, koja je u romanu predstavnik običnog čovjeka unutar društva i zamjenjiv je bilo kojom drugom jedinkom. Winston je naizgled poput svakog drugog člana Šire partije, niže pozicioniranih radnika koji pripadaju prihvaćenom sloju društvu, ali opet bez ikakvih povlastica osim osnovnih, katkad i nedovoljnih sredstva za život. On ustaje na vrijeme, odrađuje svoj posao, pritom ne odaje nikakve znakove slobodne volje ili vlastitog mišljenja, što je prijestup kažnjiv smrću.
Ipak, on je samo čovjek, kojeg, koliko god da je to nepodobno, vode osjećaji, razdiru sumnje te se u njemu budi mržnja prema onome tko bi mu trebao biti svetinja. Ta svetinja, vođa i religija je Veliki Brat.
Veliki Brat, iako je partijsko božanstvo, zapravo je samo slika na zidu i glas na “telekranu”. On vidi sve, sve kontrolira i u sve je upućen. Bezgrešan je, a čak i kada pogriješi, mijenja se čak i sama povijest kako bi njegova predviđanja u sadašnjosti izgledala točna.
Iako se Veliki brat predstavlja i štuje kao osoba, kao ikona i apsolutni vladar, on je zapravo sam sistem. On je organizacija stvorena da provodi diktaturu, vlada ljudima, stvara “jednomišljenje”, te gasi svaku individualnost, a time i samu čovječnost. Dužnost Velikog brata je da održi totalitaristički sistem. To čini vladavinom straha i mržnje, te kontrolom bazičnih ljudskih emocija. Vladavinu straha provodi čistkama. Pojedinac zna da će za bilo koji, pa čak i najmanji znak nepoštivanja zakona biti izbrisan – iz povijesti i sadašnjosti.
Ljudsko nezadovoljstvo kanalizira se u mržnju prema neprijatelju. Čak ni taj neprijatelj nije stvaran. Umjetno je stvoren, baš kao i imaginarni ratovi kojima se opravdava neimaština te kojim se kontrolira mržnja. Mržnjom se potpiruju i gase ljudska potreba za traženjem krivca, te odvraća društvo od pravog problema i usmjerava ga onaj nebitni. Gašenjem ljudskih emocija, gušenjem individualnosti, uz pomoć zabranjivanja umjetnosti, filozofije, vlastitog mišljenja, čovjeka se pretvara u radilicu koja se nikada neće pobuniti protiv svog vlasnika, jer nije u stanju niti vidjeti da se oko njega događa nešto pogrešno.
Ovaj prokaz totalitarističkog društva bio je Orwellovo upozorenje na to kakav bi svijet mogao postati ako društvo dopusti da njime vladaju nepoznate sile prerušene u zavodljive ikone i jeftina zadovoljstva. Nedostatak kritičkog mišljenja i djelovanja protiv nezadovoljavajućih sustava stvara svijet u kojem su ljudi robovi režima i tek nekolicine pojedinaca koji vladaju svijetom iz sjene. Njihova imena se ne znaju, znaju se samo njihovi logotipovi i brandovi, baš poput logotipa Velikog brata, koji nije ništa drugo nego šarmantno i uvjerljivo lice s plakata.
“1984.” napisana je iz perspektive glavnoga lika, iako je pisana u 3. licu. Taj lik unutarnjim promišljanjima predstavlja svijet u kojem živi. Njegov svijet je besmislen. Ništa u njemu nije istinitu, niti trajno. Sve činjenice su podložne promjeni, ma koliko ta promjena bila nelogična. Time sam lik nije siguran ni da li je godina u kojoj živi uopće 1984., a kamoli išta drugo.
On može imati povjerenja jedino u vlastita sjećanja, ali i ona blijede pred stalnim izvrtanjem istine i prikrivanju stvarnosti. Jedino što se čini stvarnim u tom nečovječnom svijetu su njegovi vlastiti osjećaji i misli. A upravo to je ono što je apsolutno zabranjeno. Ipak, ljudskost u Winstonu pobjeđuje nad strahom od sustava. On joj se pokorava u dometu svojih sposobnosti. Gleda na svijet shvaćajući njegovu suludost i surovost, znajući da ništa ne može promijeniti. Jedino što može je nastojati da njega ne promjene, pa čak ni pod cijenu smrti.
Ovaj roman značajno je djelo čija su se predviđanja u mnogočemu obistinila u modernom društvu. Ono nije samo fikcija, nego i proročanstvo temeljeno na dotadašnjem razvoju društva. Osim opisa distopijskog svijeta, nezaobilazne radnje i dobro razrađenih likova, roman nam nudi filozofska promišljanja, etične rasprave, a prije svega ozbiljnu kritiku današnjeg društva, koja nam nije dana samo kao zabava, već i kao opomena.
(lektire.hr)