fbpx

Bližite se tridesetoj, a nemate ‘bolju polovicu’? Nauka otkriva zašto se pravoj ljubavi možete nadati tek nakon diplome

U slučaju da ste 'vječni' student, možete se nadati sudbonosnome 'da' dok još studirate…


Kad se zaljubimo – uvijek je fatalno: to je ta veza, to je ta osoba, to je to. No, nakon početne zaluđenosti, mjehurić prsne, sve mane postanu očigledne, a ukoliko nismo zbilja spremni za kompromis i ne vidimo perspektivu u tom odnosu – krećemo dalje, uz još jednu ‘bilješku u dnevniku’.

Rijetki su oni koji pravog i zauvijek – partnera nađu u srednjoj, ili početkom dvadesetih, a sve češće mladi kucaju na vrata trećeg desetljeća bez “jinga za svoj jang”. Ovo, čini se, nije nimalo čudno.

Ako ste i vi u ovoj situaciji i već vam (nepristojni) članovi porodice piju krv na slamku pitanjima “kad ćemo upoznati budućeg zeta/snahu”, znajte da je znanost na vašoj strani. Barem ako pitate matematičarku Hannu Fry.

Ova se znanstvenica sa londonskog Sveučilišta posvetila proučavanju matematičkih obrazaca, statistike i algoritama, u kontekstu međuljudskih, romantičnih odnosa, te je osmislila “optimalnu teoriju inhibicije” pomoću koje može izračunati koliko ćete puta morati raskinuti hipotetske veze prije ulaska u onu “pravu”, prenosi Mojfaks.dnevnik.hr.

Hannah tvrdi da postoji neki određeni broj osoba s kojima možemo “dejtati” tokom života, od kojih će svaki odnos biti specifičan i različit po kvaliteti. Po ovoj teoriji možemo predvidjeti koliko ćemo partnera morati “promijeniti” prije nego što nabasamo na onog pravog. Ako je vjerovati njenom izračunu, prije ćemo doći do diplome nego do gospodina/gospođe savršenog/e.

Najviše šanse za sreću nakon 27. godine

Konkretno govoreći, matematika pokazuje da su šanse da ćemo se skrasiti s nekime koga upoznamo tokom prvih 37% romantičnog života malene. Dakle, ako se planirate “skrasiti” prije četrdesete godine, a u prvu ste vezu ušli s, recimo, 15 godina, može se pretpostaviti da idealnog partnera nećete naći među osobama s kojima ćete izlaziti između 15. i 27. godine.

Između 27. i 35. godine otvara se “prozor” kroz koji možete “ćirnuti” i odabrati nekoga ko je bolji za vas u odnosu na sve s kojima ste prije izlazili. To je zato što se u tom periodu moguće retrospektivno osvrnuti na sve protekle veze (prošlih 37%) i usporediti ih.

Ako mislite da vam pogreške i moguća loša iskustva s osobama s kojima ste “dejtali” u mladosti (prije 27. godine) nisu trebale u životu, varate se. Sve veze kroz koje ste prošli vode vas ka posljednjem, optimalnom partneru jer iz njih učimo i shvatimo što zbilja očekujemo od partnera pa stvaramo kriterije ispod kojih nismo spremni ići.

Znanstvenici tvrde da svi podsvjesno slijedimo ovu strategiju odbijanja u ranoj fazi “dejtanja” bez da shvatamo da nas vodi ka iskustvu i konačnim kriterijima odabira partnera s kojim ćemo provesti život.

Ovako “opremljeni” da prepoznate potencijal u partneru postajemo tek krajem dvadesetih i početkom tridesetih tako da nije kasno ako diplomu proslavite sami, samo s roditeljima i najbližim prijateljima.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!