Alber Kami je prvi afrički pisac koji je dobio Nobela za književnost bio je i drugi najmlađi dobitnik ove nagrade, a razmišljao je da je odbije plašeći se da bi mogla negativno uticati na daljnje pisanje. Mrzio je da ga zovu filiozofom iako je diplomirao filozofiju. Bio je strastveni pušač i na skoro svim fotografijama ima u ruci Gauloise i gotovo je nemoguće naći ijednu na kojoj mu se iz usana ili ruke ne “dimi”. Taj je čovjek toliko volio cigarete da je svoju mačku nazvao Cigarette. Poginuo je 1960. sa 47 godina što je bio popriličan šok za svjetsku javnost.

Kami sebe nije smatrao egzistencijalistom. Sem toga, u svom svjetski poznatom romanu „Stranac“ se pojavljuje čitav spektar drugih doktrina, kao što su, sem apsurda, determinizam, naturalizam, nihilizam, stoicizam. Nihilističko raspoloženje dominira, primjetno je prisustvo Ničea i Dostojevskog, ali i Foknera i Hemingveja. Sem toga, nije nezanemarljiva ni ekonomska i društvena kriza u Alžiru onog doba.

Njegovi pogledi su doprinjeli rastu filozofije poznatije kao apsurdizam. Kami ističe da je cijeli njegov život posvećen suprostavljanju filozofiji nihilizma dok je i dalje duboko zaglavljen u individualnoj slobodi.

Ovo su riječi inspiracije anti-nihiliste:

“U dubini zime, najzad sam shvatio da u meni leži nepobjedivo ljeto. I to me čini srećnim. Zato kažem da bez obzira na to koliko se svijet okrenuo protiv mene, u meni – nešto je jače – nešto bolje, što me gura odmah nazad.”

(Sandra Janković / STUDOMAT.ba)