Život u Sarajevu: Kada platim kiriju i pola režija ostane mi 20 KM da jedem

"Kada se vratim u studentske dane, pa mora se jesti, mora se kafa popiti, mora se svašta nešto. Nisu to samo knjige druže moj."


Rast potrošačke korpe u Bosni i Hercegovini u augustu za 454 KM na 2.525 KM odjeknuo je u svim medijima i među javnosti.

Još uvijek se o tome govori, još uvijek se brojevi uspoređuju, analiziraju, spominju se postoci koliko na život otpada, koliko na obrazovanje, stanovanje i slično.

Realno pitanje je koji život više u Bosni i Hercegovini? Ovdje života nema, ovdje se životari, ovdje se liječi, preživljava, bori, čupa, postaje kriminalac itd., piše Sarajevska sehara, a mi vam u nastavku ovaj tekst prenosimo u cjelosti.

Na stanovanje i komunalne usluge otpada 12,3 posto?

Gdje to da idem odmah? Kakvih 12,3 posto?! Čovječe ako nemaš riješeno stambeno pitanje onaj što je kupio stan poslije rata sada ga izdaje za sedam stoja. Na stanovanje i komunalije otpada 95% kako god da ga okreneš.

Kirija stana na Čengić Vili nikada nije bila 600 KM kao što je sada! Na Grbavici dvosobni stanovi 700 KM?! Ne postoji taj stručnjak koji će mi reći da cijene opadaju! Ustani ujutru, obuci moje cipele i vidi koliko se kirije cijene!

Foto: Screenshot OLX
Foto: Screenshot OLX

Nema tih analiza zato što te cijene nisu prikazane, jer ljudi na te cijene ne plaćaju poreze. Ja ne znam čovjeka koji izdaje stan a plaća porez, smatra se pod obavezno da se plaća “na ruke”, ne kartično i nikako drugačije, jer se na taj način ne može ući u trag. I tako je 99 posto izdatih stanova.

Garsonjera u Hrasnom, koja ima samo najosnovnije stvari, nema mašinu za suđe, ima malu televizijicu i jako neudoban kauč koštat će vas 400 KM. Jer se hadžija zavalio u kredit i smatra da ga vi trebate otplatiti tako što niste imali sreće da naslijedite nešto i je** ga nemaš drugog izbora.

Najveća bol jeste da bi te stambeni kredit jeftinije izašao, ali jednostavno nisi kreditno sposoban u ovoj državi!

To su stanovi koji su pravljeni za neku srednju klasu, ljude koji rade čitave dane za neke mizerne pare, pa od svoje platice od 650 KM (u najboljem slučaju) mogu da plate kiriju, režije i još da im ostane da žive.

Te osobe nemaju života, plaćaju kiriju i režije blizu 800 KM, nemaju budućnosti, djecu ne žele jer ne žele sirotinju da prave, jedva čekaju smrt članova porodice ne bi li naslijedili neki jad od nekretnine pa da mogu priuštiti malo normalniji život, ali isto tako i dalje jadan. Koliko god bolesno i maloumno zvuči to je naša realnost!

Prehrana 37,3 posto?!

Čega?! Ovdje kada platiš kiriju i režije (a najčešće gomilaš dugove na režijama i opomene pred tužbu ti dolaze mjesečno 20 puta) ostane ti da jedeš za 50 KM u najboljem slučaju, a šta možeš za to jesti je pitanje. Pa mi da jedemo normalno i kvalitetno ne bi kada napunimo 30 godina već imali dijagnostifikovane dvije hronične bolesti.

Jedeš paštete, jaja, hljeb, a mlijeko imaju ovi koji imaju riješeno stambeno pitanje.

Jedan domaći stručnjak, neću ga imenovati, za stambeno kreditiranje, ali i vlasnik agencije za nekretnine je jednom govorio šta je dobra investicija za kupovinu stana. Kaže, ako za 10 godina otplatiš kredit za stan onda je to dobra investicija, ako za 20 godina onda nije.

Jest jarane to tako jer si ti vazda imao platu 7.000 KM, a mi fukare ne možemo biti ni kreditno sposobni jer ne radimo u državnim firmama, a i ako steknemo uslove za kreditiranje ja ne znam nijednog čovjeka da je ikada u životu digao kredit na manje od 20 godina. Ja ga lično ne znam, nisam čuo za njega, ali možda negdje postoji. Ali vjerovatno je neki ministar, visoki funkcioner i slično.

Ključna stvar, da se vratim, jeste da kada platiš kiriju i režije, ne ostane ti dovoljno da jedeš, a onda ulijeće familija, porodica, jarani i slično.

Higijena i održavanje zdravlja 5,7 posto?!

Od higijene imaš sapun od 60 feninga pa ga drljaš i gore i dole, pereš i stražnjicu i kosu i umivaš se, još samo zube ne pereš sa njim. Imaš kaladont koji cijediš, pa svako malo sretneš krezavu osobu, jer cijedi kaladont. Imaš dezodorans koji cijediš maksimalno, parfem dobiješ za rođendan od raje koja se skuckala da ne dođe praznih ruku pa ga koristiš za posebne prilike.

Obrazovanje i kultura 22,6 posto?!

Ako se i obrazuješ, onda je to i puno skuplje. Kada se vratim u studentske dane, pa mora se jesti, mora se kafa popiti, mora se svašta nešto. Nisu to samo knjige druže moj.

Onda dođe profesor i kaže da je uslov da prođeš predmet da kupiš direktno od njega knjigu koju je napisao. Dakle “na ruke”, nema poreza, nema traga, nema nameta. Čist keš! To se moj profesore zove financijski kriminal.

I znate šta je najgore, što svi znaju barem jednog takvog profesora. Evo jedan takav je predavao generacijama i generacijama novinara, klepao pare, sirotinji kojoj se roditelji kuckaju da eventualno kupi užinu pričao kako je od njihovih para išao u Argentinu, daleke nestvarne zemlje… I svi to znaju i svi šute o tome. Ali znate šta, tom liku koji nikada nije bio profesor pa nekako postao, pa se naklepao para, će novinari koji ga znaju jednom da presude. Vidjet ćete to, postoji nešto što se zove inat silan bosanski, a taj došljo će ga osjetiti. A onda postane i hadžija, pa ti ni bijeg u vjeru nema smisla, jer ako je on hadžija onda sam ja prvi tenor milanske skale.

Dakle, 22,6 posto piši propalo, jer se još jedno desetak posto ne vidi jer profesori naši mili ne polažu račune državi.

Ali ovo i ne računam, jer živim s partnerom i dijelimo mišljenje da ne pravimo djecu jer ne želimo sirotinju praviti. Tako da više nema ni obrazovanja. Bijela kuga, rođaci!

Odjeća i obuća 11,2 posto?!

Ma ni to nema smisla. Nosamo je po pet godina dok se ne izliže i izdere da se više ne može ni krpiti. Čizme paziš da ne nosiš po vodi, da se ne bi raspale. A mlađi brat da se razumijemo naslijedi odjeću od starijeg.

Ali dobro, kupi se šta u Azelu na sniženju! Nekada. Na kraju sezone!

Poenta! Ovo ostalo nije ni vrijedno spomena. Održavanje domaćinstva i prevoz… Daj ba šveramo se svi redom. Auta nemamo, nismo babini sinovi. Nemamo riješeno stambeno pitanje, a ne auto da imamo.

Da se razumijemo, nema više niko pravo da osuđuje mlade što napuštaju obrazovani Bosnu i Hercegovinu. Formula je vrlo jednostavna, riješite nam stambeno pitanje, dajte nam normalne plate, dajte nam poslove, a mi ćemo da gradimo ovu državu, a ne Njemačku! Proizvodite znanje a dajete ga besplatno drugim državama! Najskuplju robu. Pa da smo nafta više bi se zabrinuli.

Poenta je da kirije i režije pojedu plate. Ovi postoci nemaju nikakve veze, jer pola toga ne uhvatite. Pokucajte na vrata svima koji izdaju stanove, tu mjesečno država gubi ogromne novce. A vi koji izdajete stanove, pogledajte kroz prozor i shvatit ćete da ne vidite Ajfelovu kulu pa da ima i nekog smisla kirija 700 KM! Nismo Pariz! Nego smo proširena mjesna zajednica Kanton Sarajevo!


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!