Zašto ostavljamo učenje za pet do dvanaest?

“Zašto nisam počeo ranije? Zašto?!” Postoje neke sile koje rade protiv studenata..

 Zašto ostavljamo učenje za pet do dvanaest?

Vjerovali ili ne, postoje sile koje rade protiv nas. One nas sprječavaju da počnemo sa učenjem na vrijeme kako bismo bez stresa naučili gradivo. U slučaju većine nas, iskustvo spremanja ispita se može opisati pomoću jedne riječi: PANIKA.

Zato što očekujemo težak rad

Učenje odlažemo do posljednjeg trenutka zbog toga što znamo da nas očekuje težak rad.

Odugovlačenje je odlika svojstvena svim studentima. Učenje odlažemo do posljednjeg trenutka zbog toga što znamo da predstoji težak rad koji će zahtijevati dosta mentalne energije i zbog toga što nismo dovoljno motivisani da počnemo da učimo sve dok se ne pojavi opasnost da padnemo na ispitu (samim tim i opasnost da budemo javno poniženi).

Osim toga, kada naš mozak predvidi višestruke, potencijalno neprijatne ishode (neprijatnost učenja naspram neprijatnosti od gubitka školske godine) to nas parališe i sprječava da odlučimo šta je manje zlo, zbog čega još više odugovlačimo.

Rješenje leži u dobroj organizaciji. Napravite plan koji će vam dozvoliti da imate dovoljno vremena za sebe, a međutermine posvetite učenju.

Zato što nismo naspavani

Manjak sna pogoršava koncentraciju i motivaciju za učenje. Ima li nekog ko je tokom studija mogao bez kofeina?

Studenti koji danima spavaju samo po 4 – 6 sati dnevno značajno pogoršavaju dva aspekta svog mentalnog učinka koji su presudni za pripremanje ispita: motivaciju i pažnju.

Ako dosljedno prelazite manju količinu gradiva imat’ ćete mogućnost da učenje pravilno rasporedite tokom dužeg vremenskog perioda. Samim tim, nećete imati potrebu da se lišavate sna kako biste svoje obaveze priveli kraju. To je jednostavno psihološka stvar.

Formula

Vrijeme za učenje + slobodno vrijeme + spavanje = sretni i uspješni studenti.

Zato što imamo lažan osjećaj sigurnosti

Možda smatrate da ste marljiv student, pohađate sva predavanja, intenzivno slušate i uredno kopirate sve bilješke. Možda ste čak i aktivni na predavanjima. Međutim, velika je razlika između toga kad mislite da nešto razumijete i toga da ste u stanju da gradivo ponovite na testu.

Zato, propitajte sami sebe. Ne dozvolite da vas zavaraju logična objašnjenja vašeg profesora. Imajte na umu da on već zna gradivo i zato sa lakoćom objašnjava materiju. Pravi izazov je da vi sami to uradite. Ukoliko niste sigurni da li nešto suštinski razumijete, propitajte se. Ili još bolje, objasnite nove sadržaje nekom drugom.

Kao što je Ajnštajn imao običaj da kaže:

 – Ako ne umiješ nešto da objasniš jednostavno, ne razumiješ materiju dovoljno.

Zato što nismo dobro organizovali svoje vrijeme za učenje

Činjenica je da će vaše učenje dati bolji efekat ukoliko, umjesto da učite sedam sati neprekidno, svoje vrijeme pravilno rasporedite i učite, na primjer, po jedan sat dnevno, sedam uzastopnih dana. Ovo je posebno djelotvorno kod predmeta koji obrađuju tehničku tematiku.

Zato, razbijte svoje vreme za učenje!

Zato što naš plan nije realan

Ljudi su skloni tome da precjenjuju sebe i često nemaju realnu sliku o tome šta mogu da postignu u kratkom vremenskom roku, a isto tako znaju da potcijene ono što dugoročno mogu da ostvare.

Tužno i ironično je to što se ovaj problem javlja samo kada treba da napravimo ličnu procjenu, a kad analiziramo tuđu situaciju, vrlo smo objektivni.

U ovakvim slučajevima od koristi može biti pravilo „50 posto“. Ovo pravilo podrazumijeva da procijenite što opreznije koliko će vam vremena trebati da se pripremite za ispit, pod pretpostavkom da ćete početi na vrijeme i raditi redovno. Zatim, na svoju procjenu dodajte još 50 posto od procijenjenog vremena. Ovo će vam dati precizniju sliku o tome koliko vam vremena zaista treba.

Zato što nam se čini da imamo mnogo više vremena na raspolaganju, nego što stvarno imamo

Greška u planiranju nastaje jer precjenjujemo sopstvenu produktivnost za određeni vremenski period. To je zato što zaboravljamo stvari kao što je vrijeme koje moramo da izdvojimo za obroke i spavanje ili činjenica da će nas nešto prekinuti u radu (budimo realni, telefon će nam sigurno ostati uključen).

Također, postoji još jedna stvar na koju ne računamo. Naše tijelo prolazi kroz faze aktivnosti koje traju 90 -120 minuta. To znači da možemo sjediti nad knjigom i tri puna sata, ali naša sposobnost da upijamo nove sadržaje je jedan i po do dva sata, a nakon toga tijelo traži odmor.

Zato što imamo poteškoća da se skoncentrišemo ili motivišemo

Mnogi od nas su skloni čekanju. Čeka se snažan talas motivacije kako bi se napokon nešto i preduzelo. Problem je taj što motivacija dođe i prođe, ali fakultetske obaveze ne čekaju. Ako se oslanjate samo na motivaciju kako biste se skoncentrisali, vječito ćete kasniti i započinjati rad u posljednjem momentu jer nikad neće biti dovoljno motivacije.

Skoncentrišite se na proces i na krajnji cilj. Razmišljanje o budućnosti nije dovoljno. Potrebno je da svoju viziju budućnosti povežete sa svojim dnevnim aktivnostima. Tako ćete uspjeti da obavite svoje svakodnevne obaveze čak i onda kada vas motivacija izda.