Upoređivanje sa drugim ljudima nije nešto što je nesvakidašnje, a pogotovo na fakultetu. Studenti su često skloni da se upoređuju sa svojim kolegama i da to veoma utiče na njihov akademski uspjeh, ali i na psihičko stanje.
Takmičarski duh je u neku ruku pozitivan, često nam dođe kao unutrašnje gorivo i da nam dodatnu energiju da se borimo i ostvarimo uspjeh na fakultetu. Ali on je zdrav kada pokušavamo da pokažemo sebi da možemo više nego što mislimo da možemo, kada se takmičimo protiv sebe samih, kada nam je referentna tačka cilj koji smo zacrtali i vidimo ga “tamo negdje” i kada uspjeh u takmičenju mjerimo svojim napretkom na putu do tog cilja, piše najstudent.com.
Takmičenje u nama budi adrenalin, a kako kažu stručnjaci, tada nam se ubrzava rad srca, sužavaju se krvni sudovi, pritisak raste i čitavo tijelo mijenja stanje – jer mi ljudi, naprosto, volimo da pobjeđujemo i volimo da smo u pravu i u tom momentu bismo učinili svašta, samo da bismo dobili to prokleto prvo mjesto i priznanje. A kako je takmičenje samo po sebi zavodljivo, ono lako može da se izvitoperi…
Fakultet je mjesto različitosti i upravo je u tome njegova ljepota. Ljudi se razlikuju po starosti, po iskustvu, po ekonomskom, socijalnom, kulturnom kapitalu, po ambicijama, po ciljevima i po razlozima zbog kojih su upisali baš to što studiraju. Neki su zalutali, neki su baš to želeli, neki su na pola puta shvatili da žele nešto drugo, a neki da to nije za njih. Mi apsolutno nikada ne možemo sa sigurnošću da tvrdimo šta je u nečijoj glavi.
Zato se treba zapitati li ima smisla upoređivati se sa onima koji nemaju identičan cilj kao i mi (iako nam se može učiniti da je tako) i sa onima koji imaju drugačiju strategiju od nas?
Dva su osnovna razlog zbog kojih se ne treba upoređivati sa drugima.
Ne gledamo svi isto na fakultet
Mnogo puta na studijama čujemo vidno izrevoltirane studente, koji govore:
– Da li je moguće da je on položio, a ja nisam, ja sam učio mjesecima, a on jednu noć, znači ovo je katastrofa, neću ni da učim više.
A da li je u tome poenta? Da li je tebi poenta da dobiješ šesticu i sutra zaboraviš to što si jučer “naučio”? Na kraju krajeva, da li bi ti upisao tu šesticu da se tebi “posrećilo”? Ako si od onih koji ispite spremaju sedmicama i mjesecima, velike su šanse da ne bi.
Nemamo svi iste ciljeve na fakultetu. Nekome je cilj da dobije diplomu na kojoj piše da ima neko znanje, a nekome je cilj da dobije diplomu iza koje stoji znanje. I jedna i druga opcija su validne. Na kraju krajeva, i jedni i drugi završavaju fakultet. Samo prije nego što se porediš, razmisli sa kim se porediš.
Nemamo svi iste sposobnosti
Neki od nas mogu učiti par dana pred ispit, pa i čak noć pred ispit i tada najbolje uče. Drugi više vole da nauče sve na vrijeme i dan pred ispit da puste “mozak na pašu” i da se odmore i naspavaju. Prosto – drugačiji smo. Ne terajte sebe na ono što ne možete! Vi najbolje znate koliko možete i kada možete – ako znate da vam je potrebno dva ili tri ispitna roka da očistite semestar i da pritom ostanete zdravi, šta se onda upoređujete sa onima koji mjesec dana nisu spavali da bi ga očistili u prvom roku?
Konačno, poenta nije da odlučimo da li su pametniji ovi sa noćnom ili ovi sa jutarnjom strategijom, već da shvatimo da i na studijama, kao i u životu, ne možemo porediti babe i žabe.
Bitno je da shvatimo da posle studija, ono najvrijednije ostaje u glavi, a ne na papiru. A papir k’o papir, na svakom će pisati isto: diplomirani nesrećni student koji se upoređivao sa drugima, umjesto da je poredio sebe kao brucoša i sebe kao diplomiranog akademskog građanina.
I zato nemojte dozvoliti da i vas takmičarski duh izvitoperi. Vi ste odgovorni samo za svoje postupke, za svoje strategije i svoje ciljeve.
Mjerite samo svoj uspjeh i ne poredite se sa drugima. I ne brinite, nije uspjeh novac da se troši. Uspjeha, ipak, ima dovoljno za sve.