Za koliko se može kupiti diplomski rad?

Cijena - prava sitnica za studente koji što prije žele izaći na tržište rada.


Foto: Ljubuski.net

Sezona je obrana završnih i diplomskih radova, a brojni studenti ponosno se “naslikavaju” ispred fakulteta držeći svoje radove.

Ponos i sreća u očima roditelja i porodice dok gledaju svoju djecu koji su ostvarila jedan od najvećih životnih uspjeha, a sve to s u rukama kupljenim radovima.

Naime, kupuje se sve od seminarskih, završnih i diplomskih radova. Cijena, prava sitnica za studente koji što prije žele izaći na tržište rada.

Cijena, sitnica

Studenti će za završni rad izdvojiti nešto više od 100 KM, dok je cijena za diplomski više od 200 KM pa sve do 400 KM. Izrada traje nešto više od četiri dana, a sve što je potrebno je poslati samo naslov rada i ime mentora.

Bez puno pitanja druga osoba, većinom također nezaposleni akademski građanin, radi sve umjesto studenta koji na rad mora samo staviti svoje ime.

Svakodnevni oglasi u grupama dokaz su kako posao cvjeta, a sve više studenata odlučuje se za ovu metodu.

Kontrola je gotovo i nemoguća, uprkos raznim softverima kojima se profesori služe, tako da se veliki broj studenata provuče uz lažne autorske radove.

Naizgled nevina laž, koju u nekim slučajevima podržavaju i roditelji s onom domaćom “što bi se dijete mučilo”, kroji ljude koji bez problema stavljaju svoje ime na tuđi rad čak i bez čitanja, piše Ljubuski.net.

Klimanje glavom i uplatnica

Slučajevi su brojni, gotovo pa se i ne kriju, a roditelji zadovoljno klimaju glavom jer ako su mogli plaćati sve školarine, što je još dodatnih 200 KM za diplomu.

Buketi, nakit, pokloni, a sve za rad druge osobe iz sjene koja pokušava zaraditi nešto novca.

Prema definiciji koja se dobije jednostavnim upisivanjem u tražilicu, “diplomski rad je samostalni rad u kojem student/ica pod vodstvom mentora/ice na temelju prethodnog istraživanja teorijske ili empirijske naravi obrađuje određenu temu.

Svrha diplomskog rada je da studenti njime dokažu sposobnost sociološke obrade relevantne teme. Pritom treba pokazati samostalnost i strukovno snalaženje u rješavanju istraživačkih problema, na način koji ne mora nužno sadržavati znanstvenu izvornost”.

Je li moguće da pojedini studenti preuzimaju nazive prvostupnika i magistara bez dovoljnog znanja za pisanje vlastitog rada?

Roditelji su počinitelji

Neznanje i lijenost prvi su razlozi zašto neko odlučuje platiti osobi, koja nema veze s njegovom strukom, pisanje završnog rada s kojim se ponosi.

Isti taj rad, roditelji koji su ga platili, ponosno pokazuju široj porodici kao najveći uspjeh njihovog djeteta. Godine predavanja, ispita, učenja stanu u 50 stranica tuđeg rada.

Ništa čudno, s obzirom da roditelji otvoreno objavama na društvenim mrežama traže osobe koje bi za njihovo dijete napisale čak i maturski rad.

Tako se uči dijete, već od osnovnoškolskih i srednjoškolskih dana kako je potpuno normalno da roditelji, pa onda i drugi rade za njih “jer novac kupuje sve pa i znanje”.

Podsjetimo, na slučaj od prije nekoliko godina kada je jedna mostarska mama javno zatražila tko će njezinom djetetu napisati rad. Nakon što je to objavljeno, uslijedila je lavina komentara, ali na račun novinara koji je ukazao na problem, a ne čina majke koja je zatražila plagijat za svoje dijete.

Brojne prevare

Također, prevare su nerijetke pa nakon uplate novca studenti “ostaju kratkih rukava” s polovičnim radovima. Razlog je vrlo jednostavan, osoba nestručna za određeno područje nije u mogućnosti napisati rad kao student koji je to slušao pet godina.

U pojedinim slučajevima studenti ostaju i bez rada i bez novca pa tek onda počinje prava drama.

Postavlja se pitanje je li moguće da se obrazovanje svelo samo na papir? Dokaz je to koliko je situacija u BiH srozala znanje i pretvorila nekada krvavi rad i trud u samo jednu uplatnicu.

Uplatnicu koja kupuje rad, znanje, diplomu, zaposlenje i sve drugo, a sve to uz podršku roditelja koji samo žele “najbolje za svoje dijete”.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!