fbpx

Visoko obrazovanje u političkim i stranačkim okovima: Koliko su kritike (ne)utemeljene

"Pojedine kritike predloženih izmjena Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo jesu utemeljene, ali neke od njih vjerovatno i nisu, jer su motivisane ličnim i političkim interesima."


Graduation
Ilustracija: Envato

Na osnovu glasnog i oštrog negodovanja zbog Nacrta zakona o visokom obrazovanju dalo se naslutiti da ga kantonalni zakonodavci neće usvojiti. Svjesni toga, vladajući su jučer odlučili da Skupština još ne razmatra Nacrt zakona. On je bio okidač da kantonalna ministrica nauke, visokog obrazovanja i mladih Melika Husić-Mehmedović podnese ostavku. Navodno da su izmjene ovog zakona bile jedan, a ne jedini razlog da to učini, jer već duže vrijeme postoje glasine da je tokom ministarskog rada bila pod velikim pritiscima.

Nisu sve predložene izmjene Zakona o visokom obrazovanju bile dobre i s tim je Husić-Mehmedović bila saglasna. Ali, nisu ni sve kritike izmjena bile utemeljene, prije svega one koje su bile određene ličnim, stranačkim, političkim interesima, piše klix.ba.

Među često kritikovanim prijedlozima je onaj da akademski radnici iz Sarajeva objavljuju više naučnih radova na stranim jezicima, primarno na engleskom jeziku. To je nazvano diskriminacijom maternjeg jezika. No, od njih se ne bi tražilo da sve radove objavljuju na stranim jezicima, već nekoliko njih.

U globaliziranom svijetu je prijedlog o brojnijim naučnim radovima na stranim jezicima vrlo razuman, jer se time podstiče znatno šira i za očekivati je produktivnija naučna rasprava. To podrazumijeva i da bi radove domaćih akademskih radnika recenzirali i strani recenzenti. Time bi bilo izglednije da ti radovi budu predmet naučne kritike, a ne samo hvalospjeva, kao što je trenutno često slučaj, jer su najčešće recenzenti osobe koje poznaju autora djela. Naučno je pravilo da recenzent bude osoba koja uopće ne poznaje autora.

S obzirom na prethodno navedeno, jasno je da bi se moralo mnogo više potruditi za pisanje naučnih radova – viši kriteriji zahtijevaju više rada. To je vjerovatno neprihvatljivo za veliki broj akademskih radnika koji inače ne objavljuju ili objavljuju malo naučnih radova te onima koji ne znaju strane jezike. Neprihvatljivo je i onima koji objavljuju nešto više radova, ali je upitno koliko su oni naučno relevantni.

Među ovakvim akademskim radnicima postoje oni koji su u institucijama zakonodavne i izvršne vlasti, ali i obratno – postoje političari porodično, prijateljski i na druge načine povezani s akademskim radnicima, pa su sada primorani zastupati njihove interese. Univerzitet u Sarajevu (UNSA) je bio samo jedna od javnih institucija koja se koristila za ostvarivanje ličnih, političkih i stranačkih interesa, a to se pokazalo i tokom rasprave o Nacrtu zakona o visokom obrazovanju. Posljedica toga jeste manje obrazovanja i nauke.

Reakcije na prijedlog izmjena ovog zakona su i više nego dobro došle, ali se postavlja pitanje zašto je akademska zajednica do sada šutjela na višegodišnje urušavanje UNSA-e i uslova studiranja. Vjerovatno i zbog toga što su pojedini akademski radnici učestvovali u tome.

Tvrdnja da bi se izmjenama zakona komercijaliziralo visoko obrazovanje je djelomično tačna. Bivša ministrica Husić Mehmedović je prijedlog da se cijena školarine uslovljava prosječnom ocjenom u akademskoj godini argumenitrala ciljem da se studenti podstaknu da više i kvalitetnije uče. S druge strane, strahuje se da mnogi studenti neće moći zadovoljiti taj kriterij, posebno oni koji nemaju odgovarajuće uslove za učenje, a takvih nije malo. Smatra se da bi se posebno otežalo onima koji studiraju na fakultetima na kojima se izučavaju vrlo kompleksne nauke, poput Medicinskog fakulteta. Pri tome treba uzeti u obzir i socijalni status većine studenata.

Novim zakonom o visokom obrazovanju se neće riješiti svi problemi i neće svi njime biti zadovoljni. Javna rasprava je prilika da se predloži zakon kojim će se visoko obrazovanje poboljšati što je više moguće i kojim će većina akademskih radnika i studenata biti zadovoljna. Ali, javna rasprava bi trebala biti oslobođena ličnih, političkih i stranačkih interesa.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!