Zehra Bakou, studentica je Stomatološkog fakulteta u Sarajevu koja se bavi neobičnom umjetnošću – vezom na slikarskom platnu. Ona je jedna od rijetkih mladih osoba koja održava ovu tradiciju živom sa svojim prekrasnim i složenim dizajnima.
U intervjuu za OP, Zehra je s nama podijelila svoju priču kao umjetnica veza, njene inspiracije i izazove s kojima se suočava. Intervju vam prenosimo u cjelosti:
OP: Možeš li nam reći o kako si se počela baviti vezom?
– Pa moja ljubav prema vezu razvila se sasvim slučajno. Moja majka se inače bavila goblenima, radila je goblene i uvijek me oduševljavalo to kako ona radi, međutim nisam nikada sebe zamišljala u tome da ja tako nešto radim. I onda sam se jednom, sasvim slučajno, upisala na edukaciju bosanskog tradicionalnog veza i tu smo imali par radionica gdje sam ja shvatila da me to baš opušta i da je to nešto što bih ja mogla raditi duži period. Počela sam to raditi i tada se razvila moja ljubav prema vezu.
OP: Kako bi opisala svoj umjetnički stil i šta inspiriše tvoje dizajne?
– Moj umjetnički stil razvio se iz moje želje da pokažem mladim ljudima, da vez nije nešto što je zastarjelo. Nekako, bilo je baš neobično da vidite mladu osobu kako sjedi kući i veze. I tako se javila moja želja da naš vez modernizujem i približim ga mladim ljudima. Odlučila sam da povežem line art umjetnost i vez i stvorio se jedan savršeni miks tradicije i moderne umjetnosti. Mislim da je to dobar balans za današnje doba.
Možeš li nas provesti kroz svoj kreativni proces, od ideje do gotovog proizvoda? Kako to izgleda?
– Ideju i inspiraciju pronalazim u svakodnevnim situacijama. Šetajući se gradom pronalazim ideje kroz različite građevine i njihovu arhitekturu. Mislim da Sarajevo ima prelijepu arhitekturu i miks je Istoka i Zapada. Tu su i neke svakodnevne situacije ili događaji koje vidim, a onda slijedi period kada sve to prenesem na papir. Nakon prenošenja na papir onda odlučim kakvu ću pozadinu raditi. Pozadine znaju biti šarolike, ali i obične. Kada uradim pozadinu, slijedi period u kojem prislanjam papir na platno te bušim rupice. Te rupice kasnije pratim koncem. Sama izrada traje od pet do sedam dana, u zavisnosti od mog slobodnog vremena i obaveza koje imam.
OP: Kako unapređuješ tehniku vezanja?
– Ja sama učim i najčešće gledam različite videe, mislim da danas imamo Internet koji nam nudi toliko prilika da naučimo različite stvari iz različitih polja i to besplatno. Volim da gledam takve videe, onda pokušavam sama eksperimentisati i na kraju uvijek nastane nešto sasvim novo, što nisam ni očekivala.
OP: Kako se nosiš s kreativnim blokadama ili zastojima u radu? Možeš li navesti primjer tvojeg najkompleksnijeg rada?
– Svaka osoba koja radi i izrađuje nešto svojim rukama ima blokade. Imam perioda kada jednostavno nemam snage ili nemam vremena i s obzirom na to da pokušavam da sve izbalansiram, često dođe do perioda kada uopće ništa ne radim, ali ja odmah primijetim taj moj nedostatak, jer je vez nešto što mene opušta i što me odvaja od svih svakodnevnih problema. Kada duži period ne vezem, automatski osjetim u sebi stres i anksioznost. Do sada, imala sam priliku raditi različite vrste radova i nekada mi se čini da će određeni dizajn biti jednostavan za izradu, ali kasnije se ispostavi da je baš kompleksan rad. Teško je, još uvijek ne bih mogla odrediti koji mi je najteži rad koji sam radila.
OP: Osim ovog hobija ti studiraš i stomatologiju, kako uspijevaš uskladiti obje obaveze?
– Iskreno teško i naravno da ima perioda kada jednostavno ne mogu sve stići, ali ja tu donekle krivim i sebe, zato što ja definitivno nikada ne znam odbiti nijednu narudžbu koju dobijem i zato što sam svjesna koliko jedan moj rad izazove različitih emocija, ponekad od suza, pa i do osmijeha, ali pokušavam. Trudim se i mislim da kada imaš taj neki pozitivni mindset, da će š sigurno na kraju i stići to sve. I zaista, uvijek na kraju sve stignem, ni sama ne znam kako.
OP: Tvoj rad je krunisan i nagradom Kantona Sarajevo, reci nam nešto više o tome.
– U pitanju je bilo takmičenje, koje se zasnivalo na tome da se skupljaju glasovi. Prvo se pošalje aplikacija za neka naša dostignuća i ja sam se odlučila prijaviti na to, jer generalno volim isprobavati nove stvari. Ja nisam ništa ni očekivala od tog takmičenja, dok se nije uključila i moja porodica sa mnom, da skupljamo glasove. Bilo je jako teško skupiti glasove, ja sam imala nekoliko hiljada glasova, ali ipak nisam osvojila nagradu od glasova publike. Međutim, otišla sam na dodjelu nagrada, da podržim kolege koji su uspjeli da osvoje više glasova od mene i sasvim slučajno se ispostavilo da je na kraju mene žiri odabrao, da i ja dobijem nagradu za najkreativniju mladu osobu u segmentu kulture i umjetnosti. To je za mene bilo prelijepo iznenađenje, jer se nikako nisam nadala da ću osvojiti nagradu. Na kraju je ispalo odlično, za mene jedno predivno iskustvo, upoznala sam toliko mladih i uspješnih ljudi, koji su isto tako ambiciozni i stvorila prijateljstva za koja se nadam da će me voditi kroz život.
Razgovor sa Zehrom podsjeća na bogatstvo kulturne baštine Bosne i Hercegovine i važnost očuvanja tradicije vezenja na slikarskom platnu. Njena predanost i talent u vezenju na slikarskom platnu pokazuje koliko je važno čuvati naše tradicije i održavati ih živima.
Pratite njen rad na Faceook stranici i budite dio očuvanja naše kulturne baštine i umjetnosti.