Valentina Arsenović rođena je 2. jula 1997. godine u Bijeljini. Osnovnu školu ”Sveti Sava” završava u Batkoviću, a u Bijeljini upisuje Ekonomsku srednju školu. Tokom srednjoškolskog obrazovanja bila je član više sekcija među kojima su debatske i novinarske sekcije, te se upravo tu budi njena ljubav prema novinarstvu. Nakon završene srednje škole sa odličnim uspjehom i titulom učenika generacije, upisuje komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Dodiplomske studije završava u roku sa visokim prosjekom, nakon čega nastavlja svoje obrazovanje na drugom ciklusom studija komunikologije/žurnalistike, u sklopu kojeg trenutno radi na pisanju master teze. Tokom prvog ciklusa studija, Valentina je dobila priliku za volonterski radni odnos u redakciji Novih medija na Radioteleviziji Bosne i Hercegovine, gdje je radila četiri mjeseca. U septembru 2019. dobila je ponudu za honorarni radni odnos kao novinar u redakciji Revijalnog i muzičkog progrma BHT1, gdje radi i danas.
Diplomirala si na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Kako si znala da je ovaj fakultet pravi izbor za tebe, šta te potaklo na upis izabranog studijskog programa?
GLEDAJ STUDOMAT.TV
TVoj vodič kroz studentski život!
Ljubav prema novinarstvu se pojavila u srednjoj školi, kada smo imali priliku da se okušamo kao novinari u sklopu sekcije. Iako sam se oduvijek isticala u komunikacijskim vještinama, dugo vremena sam željela postati advokat, tako je i odluka da upišem ovaj fakultet došla slučajno. Tek na početku četvrtog razreda srednje škole sam počela ozbiljno razmišljati o novinarstvu i tada mi je prijatelj rekao za studijski program u Sarajevu. Mnogi se nasmiju kada kažem kako sam odlučila upisati žurnalistiku, ali me je kupilo kada sam saznala da nema prijemnog ispita. Pet godina kasnije, ne mogu reći da se kajem. Mislim da je to bila najbolja slučajna odluka koju sam napravila.
Trenutno radiš na BHRT-u. Kako si došla do zaposlenja?
Da, trenutno radim kao novinar i TV presenter u Redakciji revijalnog i muzičkog programa BHT1. Naime, na trećoj godini prvog ciklusa studija smo imali predmet Novinarska praksa 1, gdje je mentorica prepoznala moje sposobnosti, nakon čega sam, na preporuku, pozvana na razgovor za posao.
Sa kakvim izazovima si se susretala na poslu?
Svakodnevno se susrećemo s raznim izazovima, počevši od odabira sagovornika, pristupa sagovorniku te u konačnici izradu kompletnog priloga. Kao novinar ste primorani konstantno improvizovati i nerijetko, ni od čega napraviti kvalitetan proizvod. Ako bih morala izdvojiti jedan izazov, to je definitivno pronalazak ideja u ovom periodu. Teško je napraviti sadržaj koji treba biti zabavan i opustiti gledaoce, kada je situacija u svijetu ovakva kakva jeste.
Šta za tebe predstavljaju tvoji uspjesi?
Svojim najvećim uspjehom smatram ponos i sreću svojih najbližih, ipak, ne dešava se često da svoju mezimicu gledate na malim ekranima. Takođe, smatram da sam odmah „zagrizla“ u želji za uspjehom te nisam čekala da mi „otvaraju vrata“, sama sam tragala za njima. Svaki postignut uspjeh smatram postavljenim standardom. Dakle, kada ste relativno novi u ovom poslu i nešto uradite dobro, nemate baš prostora da se opustite, nego svaki naredni put mora biti još bolji.
Koji su planovi za budućnost?
Ne volim razmišljati o daljoj budućnosti. Trenutno sam tu gdje jesam i ne planiram dalje od naredne sedmice. Naravno, nastojaću da dosegnem najveći mogući nivo u poslu kojim se bavim.
Planiraš li ostati u BiH?
Kako sam ranije rekla, ne volim planiratu ”na duge staze”. Za sada se vidim u svojoj državi, ali nikada ne možemo znati kakve prilike se mogu prižiti negdje dalje.
Sada si na master studiju. Kako bi opisala svoj studentski život?
Studentski život bih opisala kao sjajnu školu, prepunu lekcija i novih saznanja o životu, ali i o sebi samoj. Studentski život mi je podario znanje koje se ne uči u obrazovnim ustanovama. Bio je prepun izazova, naravno, kao i svaki student, raspodjela džeparca je prvi i osnovni zadatak koji nije nimalo lak, naročito kada ste u novom životnom okruženju. Također, balans u međuljudskim odnosima i očuvanje prijateljstava i drugih saradnji bih izdvojila kao prilično velike izazove u današnje vrijeme. Mada, ako neko ko dolazi sa drugog dijela Bosne i Hercegovine, mislim da mi je najteži izazov bio odvojiti se od porodice i navići na tu neku samostalost za kojojm svi tinejdžeri toliko žude.
Kako balansiraš između posla i fakultetskih obaveza?
Nema tu neke pretjerane mudrosti, dobra organizacija rezultira odličnim postignućima na svim poljima. S tim da je bilo potrebno neko vrijeme da se naviknem na organizaciju i novi raspored. U tom periodu nekad je trpio fakultet, nekad posao, ali kroz nekoliko mjeseci je sve došlo na svoje.
Tvoja motivaciona poruka za studente je..
Studentima bih poručila da budu istrajni i iskorištavaju prilike koje im se nude, naravno pored korištenja, važno je i kreirati takve prilike. Slušajte savjete starijih kolega, ali ako vam neko nekad kaže da ”vi to ne možete”, ignorišite. Ništa nije nemoguće, samo su neke stvari malo teže za postići.
Koji su tvoji savjeti za mlade koji žele upisati tvoj fakultet?
Drage buduće kolege, neće sve biti kako ste zamislili, ali nemojte dopustiti da vam to bude demotivacija. Umjesto toga, budite istrajni i učinite da bude kako ste željeli. Nemojte se plašiti da kažete šta mislite i nemojte se plašiti da pitate za pomoć. Starije kolege će uvjek biti tu. Meni su mnogo puta pomogli ljudi koji su diplomirali i deset godina prije mene.
Koja je tvoja preporuka za film/seriju/knjigu?
Serije i filmove gledam jako rijetko, jer sam veliki obožavalac i poštovalac animea. Kada je ta kategorija u pitanju svima preporučujem serijal Attack on Titan, ili film Perfect blue. Što se tiče knjiga, trenutno čitam The Setting Sun, japanskog autora Osamu Dazaija, ali preporuka bi bila knjiga The Other Boleyn Girl, odlična istorijska drama.