Upoznajte Dunju, uspješnu studenticu koja je osvojila nagrade na međunarodnim takmičenjima

Osvojila je mnoge nagrade na državnim i međunarodnim takmičenjima.


dunja vukovic
Foto: Ustupljena fotografija za NN

Dunja Vuković, bivša učenica Osnovne škole “Žarko Zrenjanin” i Gimnazije “Jovan Jovanović Zmaj”, a sada student prve godine Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, pripada generaciji mladih genijalaca u Srbiji.

Tako su je opisali mediji u toj zemlji, a u njenom rodnom gradu za Dunju kažu da je ponos Novog Sada.

Osvojila je mnoge nagrade na državnim i međunarodnim takmičenjima. Među najznačajnijim je bronzana medalja na Međunarodnoj hemijskoj olimpijadi u Švajcarskoj, u konkurenciji 350 takmičara iz 89 zemalja. Dunja je i prethodne godine osvojila bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu mladih hemičara u Kini.

Pobjednik je Republičkog takmičenja iz hemije, dvostruka je vicešampionka Srpske olimpijade mladih hemičara.

Za izvanredne rezultate u osnovnoj i srednjoj školi nagrađena je Vukovom diplomom i Poveljom “Jovan Jovanović Zmaj”. Stipendista je Ministarstva nauke, tehnološkog razvoja i inovacija Srbije.

 – Priznanje je uvijek lijepo dobiti, ali kada govorimo o takmičenjima, to je jedinstvena prilika da se nauci pristupi na skroz drugačiji način. To je prilika za rješavanje zadataka inspirisanih aktuelnim problemima u nauci. Često su fokusirani na oblast kojom se bave istraživači, na primjer analizi vode, ugljen-dioksida, jedinjenja koja bi mogla da ga vežu, sintezi peptilnih lijekova, ispričala je Dunja za Nezavisne u Gradišci, tokom porodične posjete gradu koji neobično voli.

Tu su rođeni njeni roditelji, otac Ognjen, inženjer elektrotehnike, i mama Tamara, diplomirani informatičar.

S njom u Gradišku redovno dolazi i brat Predrag, inače gimnazijalac, koji pohađa istu gimnaziju u Novom Sadu, ali, kako kaže Dunja, više voli fiziku i matematiku.

 – Smatram da su takmičenja izuzetna prilika za uvid u nauku iz drugačijeg ugla nego što bi obezbijedilo školsko obrazovanje kod nas. To je jedinstvena prilika za upoznavanje drugih ljudi koji su takođe zainteresovani za iste oblasti, za hemiju i za prirodne nauke.

Prirodne nauke, kaže Dunja, oduvijek su je zanimale, prvo matematika, potom fizika, biologija, pa na kraju hemija.

Nauka o toj oblasti je u današnjem svijetu sve potrebnija, smatra Dunja.

 – U Srbiji imamo fenomenalnu teorijsku osnovu u poređenju sa drugim evropskim državama. Tu postoji velika razlika u sistemu obrazovanja. U odnosu na države veličine Srbije, mi smo superiorni po znanju i obrazovanju. Kod nas nemamo naročito veliki akcenat na praktičnom radu, ali se to nadoknađuje teorijskim znanjem i motivacijom učenika, koja je kod nas zaista izuzetna, objašnjava Dunja Vuković suštinu obrazovanja u Srbiji u poređenju sa Evropom i svijetom.

 – Nastavne jedinice koje se kod nas izučavaju u srednjoj školi u evropskim zemljama su zastupljene na nekim naprednim nivoima obrazovanja, takozvanoj dodatnoj nastavi. Kod nas bi trebalo insistirati na više organizovanih vannastavnih aktivnosti posvećenih nauci. To ovdje nije dovoljno razvijeno, smatra studentica prve godine medicine u Novom Sadu.

Na pitanje koje planove ima za sljedećih deset godina, jasno je odgovorila da bi, osim završenog fakulteta, voljela posjetiti druge države, iskusiti naučni rad tamo, a znanje donijeti u Srbiju.

 – Želim da u svojoj zemlji učestvujem u razvoju nauke. Medicina je široko polje, svašta može da se izučava, ali bih voljela da se bavim farmakologijom ili internom medicinom. U Srbiji dobijamo više podsticaja od države u vidu stipendija i nagrada nego učenici, naši vršnjaci u inostranstvu. Dakle, stimulacija postoji, trud i rad su prepoznati. Za svaku osvojenu nagradu dobijemo novčanu nadoknadu koja je mnogo veća nego u Evropi i svijetu, bar kod mnogih, većih država od naše Srbije. Imam mnogo podsticaja i od škole. Mnoge moje kolege, kao i ja, žele ostati u svojoj zemlji.

Dunja Vuković o Gradišci govori sa velikim poštovanjem i snažnim emocijama.

 – Gradiška u meni budi lijepa sjećanja, posebno na baku i djeda, kao i drugu rodbinu. Dolazimo ovdje kada god možemo. Radujemo se tome. Imam i mnogo prijatelja iz RS, koji takođe studiraju na istom fakultetu u Novom Sadu, kazala je ona.