Studentice volontiraju u Domu za djecu bez roditeljskog staranja

"To je prilika za djecu da osjete nešto što se može nazvati roditeljskom pažnjom".


studentica
Foto: Preporod

U organizaciji Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice, studentice različitih fakulteta svakog vikenda odlaze u Dom za djecu bez roditeljskog staranja i realizuju kreativne radionice sa štićenicima.

Periodično i po potrebi se organizuje i instruktivna nastava za srednjoškolce kojima je potrebna pomoć iz matematike, stranih jezika i drugih predmeta.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

Studentica Esma Vuković je u ovaj proces uključena od 2016. godine, a sa ekipom portala Preporod podijelila je lična iskustva.

– Već nekoliko godina smo uključeni u ove aktivnosti. Vikendima odlazimo u Dom gdje održavamo kreativne i edukativne radionice sa djecom. Na početku je postojao plan da samo realizujemo radionice, ali protokom vremena su se razvila mnoga prijateljstva i osjetili smo između sebe mnogo povezanosti i ljubavi, kazala je.

Ove aktivnosti smatra izuzetno plemenitim, što je bilo razlogom da se uključi i da svoj doprinos. Kako kaže, aktivnostima mogu pristupiti svi studenti.

– Preporučila bih i savjetovala drugim studentima da uzmu učešće u ovoj aktivnosti jer je to prilika za djecu da osjete nešto što se može nazvati roditeljskom pažnjom, ističe Esma.

O povezanosti ove djece i ljudi koji provode vrijeme s njima svjedoči i specifična priča o promjeni imena jednog od štićenika. Esma kaže da ta priča sugeriše zagledanost u postupke pojedinaca iz njihove svakodnevnice, kao i važnost druženja sa ovom djecom.

– Dječak Zlatan je promijenio ime u Bilal. Razlog je upoznavanje sa mužem moje rodice koji se tako zvao. Prilikom posjeta Domu, on se prema njima postavio poput oca, pa su oni osjetili ljubav i prisnost. Nakon susreta s njim, Zlatan mi je često govorio da bi kad poraste volio biti poput Bilala. Kada je malo odrastao, motivisan tom prisnošću je promijenio ime u Bilal, prisjeća se Esma, ističući kako bi voljela da se u ove aktivnosti uključi više muškaraca, jer je djeci značajan i pristup iz muške perspektive, piše Preporod.

Govoreći o neposrednim impresijama, svoj angažman opisuje kao vrijedan ponosa.

– Divno je iskustvo biti uključen u ovaj projekat. Susreti sa djecom me ispune, a to je i motivacija da se više cijene neke stvari u vlastitom životu. Osjećam se lijepo, sva djeca pojedinačno me poznaju i zadovoljstvo je biti dio njihove svakodnevice, zaključuje Esma Vuković, volonterka u Domu za djecu bez roditeljskog staranja.