Lucija Tomac studentica je završne godine diplomskog studija pedagogije u Rijeci koja je na Danima Sveučilišta u Rijeci dobila Rektorovu nagradu za izvrsnost.
Nakon što je održana svečana sjednica Sveučilišta u Rijeci, dodijeljene su i Rektorove nagrade najboljim studentima, a Lucija je proglašena i studenticom generacije.
Volja za učenjem i predmeti koje imate kod kuće
S obzirom na to da se rijetko može čuti da je neki student kreirao društvenu igru za učenje, studentica iz Rijeke je pojasnila društvenu igru koju je smislila s kolegicom, kako funkcionira i kako se pomoću društvene igre može učiti.
– Koncept uistinu nije kompliciran i može se primijeniti na brojna druga gradiva. Sve što je potrebno za ovakvu igru je špil karata, papirići, staklenka/posuda i volja za učenjem s nekim od kolega, kaže nam Lucija.
Do ideje za društvenu igru je došla sasvim slučajno.
– Kolegica Nensi Nadarević i ja pokušavale smo smisliti najbolji način na koji bismo zapamtile imena, razdoblja djelovanja i filozofije najznačajnijih osoba vezanih uz kolegij Školska pedagogija s teorijama škole, pojašnjava Lucija, a onda i daje primjer kako se igra.
Staklenka i kvadrati
Nakon što su pročitale obveznu literaturu i napravile njen sažetak, kolegica i Lucija su na papiru iscrtale kvadrate u koje su upisale filozofske pravce.
– Na manjim papirićima smo u napisale imena najznačajnijih predstavnika svakog filozofskog pravca. U pitanju je bilo jedanaest osnovnih filozofskih pravaca od kojih se neki osvrtali na pravce koje nismo morale naučiti u dubinu. Imena predstavnika ubacile smo u staklenku i odlučile naizmjenično vući papiriće, govori.
Kada je jedna od djevojaka izvukla papirić s imenom predstavnika, prvo ga je morala svrstati u pripadajući pravac. Ako su taj dio odgovorile tačno, sljedeći zadatak bio je ukratko opisati najvažnije crtice koje se odnose na izvučenu osobu.
– Dok je jedna objašnjavala, druga je u obaveznoj literaturi provjeravala tačnost i dopunjavala informacijama koje su nedostajale, pojašnjava koncept igre za MojFaks.
UNO karte za detaljnu provjeru znanja
Igra se igra u dva dijela. Ako u prvom dijelu igre niste sve naučili, onda se prelazi na UNO karte. Osim toga, ako i jeste naučili sve u prvom dijelu, uvijek je dobro ponoviti naučeno.
– Kada smo više-manje uspješno završile sa staklenkom i papirićima, shvatile smo da postoji još mnogo nedoumica i gradiva koje nismo uspjele ‘pokriti’. Zbog toga smo odlučile uzeti UNO karte i papiriće različite boje, dodaje Lucija i kreće pojašnjavati drugi dio igre.
Kako navodi, svaka boja karte označava boju papirića i svaki papirić imao je drugačiji zadatak.
– Žuta UNO karta, odnosno žuti papirić, odnosio se na prethodno navedena imena predstavnika i svrstavanje u pravce. Crvena UNO karta, odnosno rozi papirić, sadržavao je podjele. Plava UNO karta (plavi papirić) odnosila se na definicije, a zelena UNO karta (zeleni papirić) na nasumične pojmove koje nismo uspjele svrstati u prethodne kategorije, pojašnjava nam značenja boja, karata i papirića.
Učenje uz zabavu
Osim toga, djevojke su usvojile i pravila UNO igre. Drugim riječima, usvojile su pravila +2, +4, mijenjanje boje, pauziranje reda i obrnuti smjer, princip koji se koristi u UNO kartanju.
– Na sredinu stola stavile smo promiješan špil i nasumično vukle karte. Nismo zbrajale bodove, nego samo stavljale pluseve kod imena one koja je uspješno odradila svoj zadatak. Upisivale smo i minuse i uz njih dio koji nam je još bio problematičan kako bismo prije ispita dodatno na njega obratile pažnju. Igra je trajala nekoliko sati. Uistinu smo se zabavile, ali što je najvažnije, naučile smo gradivo za završni ispit koji smo položile s uspjehom koji smo priželjkivale, pojasnila je Lucija.