Student podijelio svoju ispovijest: Odustao od fakulteta jer nije bio sretan

Čak i ako nakon srednje škole dobro odaberemo smjer za svoje daljnje školovanje pa čak i ako uspijemo polagati ispite, učiti i žrtvovati se za diplomu, ponekad to nije dovoljno.

Ponekad je žrtva koju podnosimo za određene stvari jednostavno prevelika. Za vrijeme studiranja većinom žrtvujemo svoj san, dobru prehranu, socijalni život, a sve kako bi mogli odvojiti vremena za učenje da bi na kraju dobili diplomu za koju se toliko borimo i da se potencijalno zaposlimo u struci. No, ako moramo žrtvovati sreću za diplomu, je li ona uistinu vrijedna?

Oni su odustali – i nisu požalili!

Za jednog, sada već bivšeg studenta, diploma ipak nije bila vrijedna žrtve: njegove sreće. On se naime, pojadao na popularnoj regionalnoj stranici Ispovesti kako je odustao od faksa jer sreća više nije bila u njegovom životu.

– Nakon 3 godine studiranja medicine odlučio sam odustati. Ne zato što nisam mogao polagati ispite, učiti u dugim vremenskim intervalima ili smanjiti socijalni život na minimum. Već zbog toga što sam prestao biti sretan. Svaki dan je postao jednako siv, bez ikakvog optimizma, iskrenog smijeha, a dana bez stresa ili nervoze se iskreno više ne mogu sjetiti. Ne znam što ću niti kako ću nakon ove odluke, brine me budućnosti ali pokusat ću biti sretan, pojadao se.

Osjećaj sivila uistinu nije lak, pa su mu se ljudi u komentarima javljali i sa sličnim životnim pričama, ne bi li mu time pomogli.

– I ja sam odustala nakon 3 godine medicine, jer sam se na tom faksu osjećala odvratno i nisam htjela biti u takvoj sredini, u tom društvu provesti ostatak života. Završila sam drugi faks, završila doktorat, radim u nauci ono što volim, a te izgubljene 3 godine, a šta sad, bolje 3 godine nego cijeli život, napisala mu je jedna naučnica, prenosi Moj Faks.

Javila se još jedna djevojka sa sličnom životnom situacijom.

– Ja sam se ispisala sa medicinskog poslije 3 godine, upisala drugi fakultet i nikad mi nije bilo bolje. Toliko opuštenije, manje stresa, učiš i to se isplati, a ne kao na medicini gdje sam 100 puta više učila i opet padnem jer je profesor tako htio. Ja sam doslovno osjećala da ću puknuti od stresa i ne kajem se što sam odustala, prisjeća se.

– Razumijem te u potpunosti, moj sin je isto odustao i to mu je bila najbolja odluka, napisao je jedan otac.

Na pola si puta, nemoj stati!

S jedne strane, ljudi su ovog mladića pokušali ohrabriti da nastavi, drugi dio mu je savjetovao kako je psihičko zdravlje ipak bitnije, no svi su mu kazali kako je bitno razmišljati i o budućnosti.

– Ajde dečko izluftaj se, pa nazad na knjigu. Ako to ne voliš, upiši nešto drugo. I onaj što je napravio troje djece, pa ostavio familiju i on se sjetio da “nije sretan” kad je trebalo zasukati rukave i uzdržavati ih. Sreća je u samoostvarenju, a toga nema bez napora. ‘Aj sad na učenje’, napisao mu je neko.

– Nemoj odustati! Imam rođaka koji je sad doktor na hitnoj, sjećam se dok je studirao, zvao bi kući i doslovno plakao mojoj tetki preko telefona o odustajanju, ali je pregurao! I sad spašava živote, a to ne može svako. Mislim da će biti vrijedno tačno si na pola puta do kraja, poručuje mu ovaj čitatelj.

– Nisi prvi koji su pukao i odustao… Sreća zna biti i u malim stvarima, smatra ovaj pratitelj stranice.

Kako god bilo, savjeti su bili da nastavi, da odustane ili samo uzme pauzu, no svi su napominjali kako je najbitnije znati svoj budući korak za budućnost.