Inflacija sugrađanima mjesečno “pojede” više stotina maraka da bi održali isti standard kao prije krize. I iako se i mnogi ljudi s redovnim primanjima muče s plaćanjem osnovnih troškova života, u puno težoj situaciji pronašli su se studenti.
Upravo zbog toga, kako smo već nebrojeno puta pisali, ovise o studentskim poslovima, ali i džeparcu koji im šalju roditelji, kako bi zatvorili financijsku konstrukciju.
Nedavno je Jure Šebalj, student koji ove godine upisuje treću godinu na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu objavio vrlo zanimljiv oglas u Facebook grupi za najam stanova u Zagrebu.
“Plus je ako smijemo zapaliti i vatru”
– Budući da drug i ja nemamo 800 KM po osobi za unajmiti najobičniji stan u Zagrebu, tražim dvorište u kojem možemo postaviti svoje šatore. Plus je ako smijemo zapaliti logorsku vatru da ne umremo od hipotermije, napisao je student u, sada već viralnom, oglasu uz koji je priložio i fotografiju šatora.
Novinari su upitali studenta kakva je trenutna situacija na tržištu nekretnina u Zagrebu, kao i problemima s kojima se studenti susreću kad su prisiljeni unajmiti privatni smještaj.
– Uskoro upisujem treću godinu na faksu i nisam još niti jednom pokušao upasti u studentski dom iz razloga što znam da nemam ni ocjene ni dodatne bodove poput djece branitelja, na primjer, za to. Neko će sada reći da sam razmažen, ali ne mogu se zamisliti da normalno obavljam svoje fakultetske obaveze u malenoj sobi koju dijelim s još jednom osobom. Jednostavno mi je potreban moj mir, a i ne bi to ni funkcioniralo kad volim učiti naglas, pojašnjava Jure za MojFaks.
Zakomplicirao život učenjem naglas
On, kao i mnogi drugi studenti koji uče naglas, imaju problem sa smještajem u domu jer bi ili oni smetali drugima u učenju ili obratno: drugi bi smetali njima, stoga su prisiljeni tražiti privatni smještaj, što je pak drastično skuplja opcija.
– Zbog tih razloga sam si odlučio zakomplikovati život upustivši se u nemoguću misiju potrage za stanom. Objava je taman u onom: ‘Ne znam je l’ bih se smijao ili plakao’ vibeu, što je i bio cilj, kaže nam iskreno student.
Šebalj nam govori da su se na njegovu objavu javile samo dvije ozbiljne ponude – od kojih je jedna za najam dvorišta za njegov šator.
– Htio sam izraziti nezadovoljstvo zbog trenutnih cijena jer vjerujem da većina studenata i ljudi općenito dijele mišljenje sa mnom, što se na kraju i potvrdilo reakcijom ekipe s Facebook-a, kaže Šebalj na svoju objavu koja je dobila preko 1200 reakcija i skoro 90 komentara.
– Javio mi se samo jedan stanodavac čiji je stan izgledao fenomenalno, a cijena je bila taman. Jako sam se nabrijao i veselio tome da sam napokon našao idealan stan, ali nažalost nas je neko preduhitrio pa je i to propalo. Jedna je gospođa čak ozbiljno protumačila moj upit te mi ponudila svoje dvorište, dodaje kroz smijeh.
Nema mira bez krova nad glavom
Iako akademska godina još nije službeno počela, svi studenti koji nisu ostvarili pravo na studentski dom ili koji su u situaciji kao naš sagovornik, nalaze se u vrlo stresnoj situaciji. Naime, oni imaju još kratko vremensko razdoblje u kojem moraju pronaći “krov nad glavom” prije početka predavanja, a da nije adaptirana “šupa”, hodnik, podrum ili ostale vrste prostora koji se iznajmljuju za vrtoglave cijene.
– Ljeto još uvijek traje, ali ne mogu se skroz opustiti dok ne riješim stan. Svaki drugi dan listam malo po Facebook-u malo po ostalim oglasima. Najviše me zaboli kad vidim odličan stan po super cijeni i onda shvatim da je preko agencije te se plaća provizija vrtoglavog iznosa, kaže razočarano.
Osim brige o traženju krova nad glavom, studenti brinu i kako će se grijati jednom kada dođe zima zbog visoke cijene plina.
Sve je manje empatije
– Mislim da su cijene najma prenapuhane zadnjih par godina, ako ne i više. Porast cijene plina donosi još jednu brigu, a to je koliko će koštati grijanje zimi. Razumijem da svako ima pravo postaviti svoju cijenu, ali to uopće nije ni problem. Ljudi su zaboravili misliti na druge. Imam osjećaj kao da se sve samo vrti oko novca. Sve manje se osjeti međuljudska dobrota i empatija. Zaboravili smo da smo mi svi ipak samo ljudi, komentira mudro.
Jure smatra da nema konkretne brojke koja bi mogla biti dovoljna za pristojan studentski život. Kako kaže, smatra da je to životnog stila.
– Teško mi je reći neku konkretnu brojku koliko je potrebno prosječnom studentu za mjesec. Sve ovisi od osobe do osobe i kakav životni stil ima. Vjerujem da ako pametno trošiš, a i štediš, možeš imati okej život sa ne prevelikim džeparcem, dodaje za kraj.