Smatraju da je za njihove živote duže i od sto godina prvenstveno bio jako bitan način života, kojeg su provele u prirodnom okruženju, daleko od stresa, gradske vreve i buke. Također, zahvalnost za dugovječni život pripisuju i redovnom i urednom spavanju i kretanju.
Usprkos “teškom teretu”, koje su imale u svom životu, ove stogodišnjakinje sa osmijehom na licu se prisjećaju starih dana i daju savjete mlađim generacijama.
Povezujući tajnu zdravog i dugog života sa hranom, hodanjem, spavanjem i aktivnostima, stogodišnjakinje su i danas pokretne i rado su zajedno sa svojom djecom i unucima, piše Hayat.ba.
Sidika Ozdemir, rođena 1918. godine, ima 23 unučadi. Kako kaže, ispunila joj se svaka želja u životu. U životu joj je velika podrška bio njen otac, koji je pazio na nju još od djetinjstva. Kaže da je otac bio taj koji je pazio da se zdravo hrane, a upravo dugoročnost svog života duguje kvalitetnoj ishrani.
Zemzem Sur je rođena u sirijskom Afrinu. Ima 106 godina, a bez muža je ostala prije 30 godina. Sur kaže da se u njenom životu dobro zna kada je vrijeme za šta, pa je tako i doručak svako jutro tačno u šest sati. Ima 75 unučadi, a njena unučad imaju svoju.
– U Reyhanli sam došla sa 18 godina. Rano ustajem i pravim doručak. Svakodnevno pješačim najmanje kilometar. Pijem mlijeko, jogurt, a jedem i puter i voće. Hvala Bogu, nemam tegobe. Jako je lijepo živjeti sa svojom djecom, rekla je Sur.