Pitanja koja sebi postavljate prije upisa faksa su se mogla smestiti u jedno od najrazgranatijih stabala odlučivanja. Prolazila su vam kroz glavu pitanja poput: – Da li da promijenim grad ili ne? Ako ostanem u svom gradu, imaću sav komfor koji sam do tada imao/la, tu mi je društvo, porodica, stan, soba, hrana. Jedina briga mi je knjiga. U suprotnom, sve ostalo osim knjige se otpisuje.
Naizgled lak izbor, zar ne? Međutim, tu se uvijek javlja ona mala sumnja “šta ako?”, svima dobro poznata. Šta ako se u tom drugom gradu desi nešto što bi moglo da vam promijeni život? Zatim, za koji se faks odlučiti? Da li za onaj “gdje ima para”, ili onaj gdje se “lako nađe posao”, ili onaj gdje ćete možda “imati vezu” ili možda onaj “gdje vas baba vidi”? U svakom slučaju previše upitnika, navodnika, uzvičnika za samo jedan faks!
Kako je onda moguće da se poslije svih ovih pitanja, kompleksnih matematičkih analiza i silnog mozganja dogodi da omašimo faks? Kada stvarno znamo da to što smo upisali nije za nas? I da li to što nije za nas može nekako da postane za nas?
Na početku faksa su uglavnom moguća dva scenarija. Ili vas drži užasno jak entuzijazam, već prvog dana zamišljate sebe za četiri godine sa aktovkom, kako sjedite u nekoj bijesnoj fotelji i naručujete kafu na zvonce, jako ste motivisani i sve što čujete vam se sviđa i sve zato što znate jednu osobu koja je završila baš taj faks i ima zvonce. Drugi scenario je onaj malo češći, a to je da poslije prvog dana faksa imate osjećaj da ste zreli za šok sobu. To je potpuno okej. Međutim, kada poslije godinu dana i dalje imate osjećaj iz drugog scenarija, shvatate da baba ipak nije bila u pravu. Šta tada? Opet počinjete sa stablom odlučivanja i kajete se što niste sa šest godina pošli u osnovnu, bar da imate gratis jednu i poštedite sebe mozganja, prenosi najstudent.com.
Zapravo sve te silne opcije mogu se svesti samo na jednu i to prilično jednostavnu. Fakultet je samo jedna zgrada, koja ima svoje ime, spisak profesora, studenata i predmeta. Ono što studije čini studijama svakako nije zgrada, već sve ono što ćete od ostala tri elementa pokupiti. Profesora je mnogo, predmeta je mnogo, nerijetko i onih izbornih, a tek studenata, vaših kolega i budućih prijatelja, koje u potpunosti sami birate. Dakle, jedna zgrada daje bezbroj mogućnosti, na vama je da izaberete ono koja vama najviše odgovara i kakvo iskustvo želite iz nje da pokupite. Dok ste u toj zgradi, koja god ona bila, imate sve povlastice nje kao institucije, upravo kao članovi te institucije možete sebi stvoriti bezbroj prilika. Dakle, prije nego što presječete i odlučite da promijenite zgradu, možda bi prvo trebalo razmisliti da li možete da napravite drugačiju kombinaciju elemenata i možda će ono što nije bilo za vas, postati BAŠ za vas.
Za kraj, zamislite švedski sto i da svu hranu na njemu vidite prvi put u životu. Tu nećete naći tatinu riblju čorbu, mamin voćni kolač i babinu sarmu. On nudi. Vi birate. Nešto vam se sigurno neće svidjeti, ali otkrićemo i mnogo toga što do tada niste probali, a oduševiće vas. Proširićete listu interesovanja. Upoznaćete ljude koji vole istu hranu kao vi. Početi ćete da birate kuhare čiju ćete hranu jesti. Vremenom ćete steći iskustvo i drugi će to iskustvo cijeniti. To je ono što će nam dati mogućnosti, a tek tada počinje pravi izbor!