Samopouzdanje zavisi od ova tri faktora i na njih ne možemo utjecati

Izgleda da zdravo samopouzdanje ima malo veze sa objektivnim pokazateljima. Ono je izgleda povezano sa unutrašnjom, subjektivnom logikom.


Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija

Da li je (finansijski) uspjeh dovoljan za osjećaj samopouzdanja i zadovoljstva sobom? Odgovor je pokušala dati britanska organizacija Škola života/The School of Life, koja objašnjava kako na naše samopouzdanje utječu uspjeh naših roditelja i vršnjaka, kao i kvalitet ljubavi i podrške koju smo dobijali u djetinjstvu.

Advertisements

Dopadati se sebi ili imati visoko samopouzdanje, kako to obično zovemo, od presudnog je značaja za naš osjećaj blagostanja. Ono što je neobično jeste nepredvidivo porijeklo samopouzdanja.

Postoje ljudi sa skromnim zanimanjima, prosječne građe i “neglamuroznim” prijateljima koji uprkos tome posjeduju visok nivo samopouzdanja. Oni se sebi dopadaju i bez znakova odobravanja od strane spoljašnjeg svijeta. A postoje i drugi, koji se i pored svih uspjeha, prestiža i finansijske sigurnosti nikada tako ne osjećaju. Oni su anksioznosti i neprekidno se kažnjavaju i kritikuju, nikad nisu zadovoljni svojim učinkom, i nikad do kraja uvjereni DA ZAISTA ZASLUŽUJU DA POSTOJE.

Izgleda da zdravo samopouzdanje ima malo veze sa objektivnim pokazateljima. Ono je izgleda povezano sa unutrašnjom, subjektivnom logikom, sa faktorima imunim na standardno poimanje uspjeha.

Tri faktora se naročito izdvajaju:

1. Uspjeh roditelja istog pola – majke za djevojčice/djevojke, očevi za dječake.

Jedan od najvećih pokazatelja koliko ćete samopouzdanja imati je kako se poredite sa roditeljima istog pola, odnosno da li ste postigli više ili manje od mame ili tate.

Prosto rečeno, izgleda da komforan nivo samopouzdanja postižu samo oni koji su uspješniji od roditelja istog pola. Oni “skromnijeg” porijekla u ovom slučaju imaju veliku nesvjesnu prednost.

2. Čime se bave vaši vršnjaci?

Ne osjećamo se neadekvatno u poređenju sa svima koji imaju više od nas, samo sa pripadnicima grupe koja u velikoj mjeri određuje naše samopouzdanje: našim vršnjacima.

To su ljudi sa kojima smo išli u školu, istih ili sličnih godina i koji su sa istog podneblja.

Oni imaju veći utjecaj na naš osjećaj dobrobiti nego bilo koja populacija šira ili uža.

Advertisements

“Svaki put kada je vršnjak uspješniji od nas, mali dio nas umre.”

3. Kakvu ste ljubav dobijali u djetinjstvu?

Mnogo toga zavisi od kvaliteta brige koju smo dobijali u djetinjstvu. A posebno od činjenice DA LI JE LJUBAV BILA USLOVLJENA.

Neki od nas imali su roditelje koji su pružali samo uslovljenu ljubav. Sve se vrtilo oko ocjena u knjižici, pa takva djeca postaju odrasli sa velikim ambicijama. Ali nije lako ići kroz život sa očajničkom željom da se vatra mržnje prema sebi ugasi sa potrebom da se impresionira svaka osoba koja se sretne. U potrazi za roditeljskim odobravanjem koje nikad nije dobijeno.

Oni sretnici koji su dobijali bezuslovnu ljubav, zadovoljni su samim postojanjem. Oni ne moraju toliko da se dokazuju. Oni posjeduju unutrašnju sigurnost, podržanu uvjerenjem da su nekome mnogo značili.

Problemi poput otkaza biće im neprijatni, ali neće ih doživljavati kao tragedije.

Poznavanje unutrašnjeg porijekla samopouzdanja veoma je važno, upravo zbog uvjerenja da će nam uspjeh, napokon, donijeti osjećaj zadovoljstva sobom.

Istina je malo drugačija. Možda vam na poslu ide sasvim dobro, ali ako vam je otac “ajkula”, drugar predsjednik, ili vas roditelji nisu bezuslovno voljeli, ni najveći uspjeh to ne može da prenebregne.

Tu leže naši izazovi.

Zadovoljstvo sobom ne postiže se isključivo putem poslovnog ili finansijskog uspjeha. Velikim dijelom, taj osjećaj zavisiće od suočavanja sa samim sobom, i biće rezultat razumijevanja naše prošlosti i dinamike srama, uslovljenosti i ponižavanja koji možda postoje. Ispostavlja se da je visoko samopouzdanje prije plod psihologije, nego li ekonomskog uspjeha u spoljašnjem svijetu.

(BUKA)