Psihologinja sa Univerziteta Yale savjetuje: “Nemojte koristiti ovih pet rečenica!”

Predavačica na Yaleu, Emma Seppala godišnje podučava stotine studenata. Kaže da svi oni imaju izvanredne kvalitete, ali samo neki od njih žive izvanredne živote. 


the girl tells the psychologist and the psychologist writes in a notebook
Ilustracija: STUDOMAT

– Zašto? Samo dio njih ima zdrav odnos prema sebi. Naime, većina ljudi ima toksičan odnos prema sebi. Vrlo su samokritični, što psihologija kategorizira kao samoprijezir, pojasnila je Seppala za CNBC.

Prema mišljenju psihologinje, samoprijezir možemo prepoznati ako uočimo da u razgovorima sa samima sobom koristimo pet toksičnih fraza koje navodimo u nastavku.

“Nisam dovoljno dobar/ra.”

Prema istraživanjima, ova fraza je destruktivna te nas čini tjeskobnima i depresivnima.

“U ovome nikada neću uspjeti. Zašto se truditi?”

– Ovo nije samo demoralizirajuće, nego je i naučno netačno. Mozak je fleksibilan i može se nastaviti mijenjati i razvijati do starosti, što je fenomen koji neuronaučnici nazivaju neuroplastičnost. Možete promijeniti karijeru s 50 godina i možete početi svirati klavir s 80 godina. Možete naučiti nove stvari u bilo kojem trenutku i, uz vježbu, možete postati bolji u gotovo svemu, kaže Seppala.

“Ja sam definicija neuspjeha.”

Ovo je još jedan primjer destruktivnog uvjerenja.

– Čak i ako niste postigli određene ciljeve u određenim područjima svog života, to ne znači da niste uspjeli u svemu. Niti to znači da ćete neizbježno doživjeti neuspjeh u budućnosti ili da ste vi sami neuspjeh, tvrdi psihologinja.

“Ne mogu vjerovati da sam to napravio/la. Tako sam glup/a.”

Jedini način na koji svako uči, bez obzira je li genij ili beba, jest da dopusti sebi da pokušava i čini pogreške. Jedno ispitivanje je otkrilo, na primjer, da pogreške koje učenici čine u toku učenja mogu pomoći da bolje uče. Prema Seppali, istraživanje je pokazalo da vas ljudi ne osuđuju tako strogo kao što mislite kada napravite neugodnu grešku.

“Nisam dobar/ra kao drugi.”

– Kad se upoređujete s drugima, lako je osjećati se kao da se ne uklapate. To nije istina jer svako je drugačiji i jedinstven, poručila je psihologinja.