Razumijevanjem onoga što se događa u našem tijelu možemo naučiti kontrolisati stres i koristiti ga u našu korist, smatra Michael J. Porter, predavač na Molekularnoj genetici pri Univerzitetu u Lancashireu, prenosi 24sata.hr.
On kaže kako stres zapravo ne mora uvijek biti loš. Stres nas čini bržima, jačima, okretnijima, a naš mozak bolje radi, pamti detalje… Zato su neki ljudi spremni se dovoditi u stresne radne situacije ili sudjelovati u ekstremnim sportovima.
GLEDAJ STUDOMAT.TV
TVoj vodič kroz studentski život!
Problem je stres koji nije pod kontrolom, on nas može ukipiti na mjestu, a mozak kao da prestane raditi, postanemo nesposobni smo razmišljati. To se, recimo, zna događati ljudima koji imaju strašnu tremu od javnog nastupa.
Velik problem i opasnost za zdravlje je hronični stres, i to je vrsta stresa protiv kojeg se treba boriti svim silama – dubokim disanjem, meditacijom, razmišljanjem o tom trenutku, ne pretjerano prošlosti i budućnosti.
Stres postoji kao evolucijsko naslijeđe. U davna vremena stres je značio život, preživljavanje.
Što se događa u tijelu pod stresom?
Kada se osjećamo stresno, naše tijelo prijeđe u stanje hitnosti, kao da je netko pritisnuo tipku – turbo. U našem organizmu se sve ubrzava, na neki način postajemo super čovjek.
Postajemo izuzetno budni, sposobni brzo reagirati. Mozak ubrzano radi, memorija se povećava i sposobni smo zapamtiti svaki detalj onoga što vidimo, čujemo ili osjećamo. Tada nam se čini kao da je vrijeme stalo, kao, na primjer, nakon saobraćajne nesreće.
U tijelu, preciznije u dijelu malog mozga koji zovemo hipotalamus, aktivira se cijeli niz hormona potaknut oslobađanjem pokreće se oslobađanje CRH hormona, prenosi Daily Mail.
To rezultira ubrzanim disanjem, povećanjem krvnog tlaka i brzine otkucaja srca. Istodobno, jetra razgrađuje više glikogena, visoko energetske supstance slične škrobu u biljkama. Proizvodi se u tijelu, a služi kao energija našem tijelu.
Krv se seli iz drugih dijelova tijela u mišiće – što rezultira većom snagom i izdržljivošću. Rad imunološkog sistema ubrzava, a krv se priprema za zgrušavanje – u slučaju da budemo ozlijeđeni. Mozak počinje raditi sve bolje – hrani se većim dozama glukoze i kisika.
Što je sa izgaranjem?
Naše tijelo u stresnim situacijama radi ubrzano poput nekog motora, koji ako tim tempom radi predugo, pregrije i izgori.
Fiziološke promjene, uključujući povišen pritisak, veće razine glukoze u krvi i smanjeni apetit, kratkoročno su važne za prilagodbu koja obično uzrokuje vrlo malo oštećenja. Ali, hroničan dugotrajan stres može rezultirati slabijim imunološkim sistemom, dijabetesom, srčanim i moždanim udarom itd.
– Za naša tijela je najbolje nastojati prilagođavati se stresu samo kada je to najpotrebnije – za maksimum koristi i minimum štete – kaže Michael J. Porter.
Disanje za kontrolu stresa
Jedna od najjednostavnijih stvari koje možemo napraviti u stresnim situacijama je – kontrolisati disanje. I u tradicionalnim metodama meditacije i modernim načinima opuštanja, naglasak je stavljen na disanje, preciznije na duboke udahe.
Takav način disanja smanjuje proizvodnju jednog od hormona stresa – noradrenalina. Također, i razina kortizola, drugog hormona stresa, počinje opadati.
Moderne tehnike meditacije, osim tehnike disanja, obuhvaćaju i ideju “živjeti u trenutku”, odnosno ostaviti prošle i buduće brige daleko od sebe. Naime, na prošlost više ne možete utiati, ali možete nešto naučiti, a o budućnost nema svrhe brinuti jer nitko ne zna što mu donosi. Danas se može činiti jedno, no sutra se to može sasvim promijeniti.
Mnogi ljudi imaju tendenciju stvarati scenarije u glavi o tome što bi se loše moglo dogoditi, a tako se samo nepotrebno izlažu stresu. Nije dobro uzrujavati se zbog potencijalnog problema, kojeg zapravo još nema – jer možda dođe do njega, a možda i ne.
Tišina djeluje blagotvorno na stresno stanje
Iako mnoge konstantne zvukove i ne čujemo jer smo navikli na njih, oni negativno djeluju na naše moždane stanice koje se zapravo nikada ne mogu odmoriti od tih poticaja. Naučnici kažu da sjedenje u tišini blagotvorno djeluje na ljude i popravlja štetu koju čini prevelika količina zvukova.
Kada nastupi tišina, mozak se umiri, a tada se osjećamo mirno i spokojno. Usporavanjem mozga, usporava se i naše disanje. Tišina nas umiruje i usporava, a samim time nam daje priliku da se riješimo nagomilanog stresa.
Samo pola sata u šumi smanjit će stres i regulirati krvni tlak
Tišina nam daje priliku da se bolje povežemo sami sa sobom, bez da nam bilo što odvlači pažnju. Osim toga, ima odličan učinak na mozak, reparira njegove stanice i pomlađuje ga. Proces popravka štete na stanicama započinje nakon dva sata provedena u tišini.
U tišini bi dnevno trebalo provesti barem sat do dva sata kako bi naša psiha bila zdrava, a samim time i naše tijelo.
Iako, danas je teško pronaći kutak s malo mira, ali pokušajte – osjećat ćete se puno bolje i sretnije. Dajte svojem mozgu priliku da se malo sabere, u miru preradi sve informacije i ponovno bude spreman za nove izazove, otkriva portal The minds journal.
Istraživanje: Stres je i počinjati raditi prije 10 sati
Forsiranje radnika mlađih od 55 godina da dolaze na posao prije deset sati je kontraproduktivno. Radnici su umorni, imunitet im je slabiji te su skloniji bolestima i pod većim su stresom. To vodi slabijoj memoriji i manjku pažnje, a može završiti alkoholizmom ili uzimanjem droga, tvrde naučnici sa Univeziteta Oxford.
– Njihova tijela su iscrpljena zbog neispavanosti, a to itekako utiče na produktivnost. Nakon 55 godine ljudi trebaju manje sna, ali do tad bi trebali s poslom počinjati u deset sati da bi bili puni radnog elana i produktivnosti. Radni dan kasnije bi trebao počinjati i učenicima te studentima. Starija djeca u školu ne bi trebala prije 11 sati – objašnjava dr. Paul Kelly, naučni saradnik na Oxfordu.
(STUDOMAT.ba)