– Često mi je neugodno priznati da se osjećam usamljeno, jer mislim da se očekuje da se studenti uvijek zabavljaju, pogotovo otkada je počeo COVID i svi smo morali ostati kod kuće. Iako se sada ograničenja ukidaju, još uvijek mi je neugodno što se i dalje osjećam usamljeno, kaže 20-godišnja Kate iz Liverpoola, prenosi 24sata.hr.
Studentski dani se smatraju najzabavnijim trenucima u našim životima – ali to nije uvijek slučaj. Pandemija je učinila da usamljenost postane raširena među studentskom populacijom, a mladi se s tim teško bore.
Budući da su mnogi imali ‘lažni početak’ fakultetskog života (online nastava), oni još uvijek osjećaju teret ovog iskustva u svom društvenom životu.
– Nedostatak intimnih ili ‘stvarnih’ veza znači da sam se često borila s osjećajem usamljenosti, čak i kada sam okružena s mnogo ljudi. Zbog toga sam se osjećala vrlo nepovezano s društvom i životom. Premještanje fakulteta na internet učinilo je da se i ja osjećam zarobljeno u spavaćoj sobi. Nisam uspjela steći mnogo prijatelja, pogotovo tokom prve godine. Čak i otkako su ograničenja ukinuta, moja usamljenost je i dalje tu. Osjećam se kao da sam propustila prilike koje se nikad neće vratiti, ispričala je Kate.
Teško joj je priznati da se tako osjeća pred prijateljima i obitelji zbog ideje da bi se, otkako su ograničenja ukinuta, “trebala” ponovno osjećati normalno.
Ideja da će se, kada dođe “Dan slobode”, život odjednom vratiti u normalu, bila je nada za mnoge ljude. No, Kate, kao i mnogi drugi, znaju da se ta željena sloboda nikada nije ostvarila.
– Još uvijek imam osjećaj usamljenosti, što nisam očekivala i zbog toga je još teže pričati. Nisam rekla mnogima, dodaje.
Dr. Linda Papadopoulos, koja podupire kampanju Four Nine New Year's Revolution je rekla da usamljenost može duboko utjecati na ljudska bića, pogotovo jer smo mi ‘inherentno društveni i stoga su povezanost i interakcija temeljna ljudska potreba koja je temelj za fizičko i mentalno zdravlje’.
– Postoji nekoliko studija koje sugeriraju da usamljenost i nedostatak društvene povezanosti mogu imati dubok utjecaj na dobrobit i mentalno zdravlje, što često dovodi do veće socijalne izolacije kao sredstva za suočavanje – stvaranje začaranog kruga iz kojeg je teško izaći. Konačno, proživljavanje pandemije, koja zapravo zahtijeva samoizolaciju od ljudi, značilo je da smo potaknuli vrstu socijalne anksioznosti koja ne samo da se hrani u usamljenosti, već ima potencijal otežati ponovni angažman s drugima , objasnila je.
Amy je također ispričala kako može biti dosta neugodno osjećati se usamljeno kao student.
– Sada sam odrasla osoba i osjećam se kao da bih trebala biti neovisna, zbog čega je teško priznati osjećaj usamljenosti drugim studentima, ali osjećam da su mnogi od nas u istom košu. Naše sveučilište nudi pomoć studentima kao što su mirna područja i ljudi s kojima se može razgovarati, no to također može biti neugodno i vrlo je stigmatizirano među studentima, završila je.
Tokom životne faze u kojoj je društveni utjecaj sve, priznati osjećaj usamljenosti može djelovati zastrašujuće.
Neki smatraju da se ne radi dovoljno kako bi se podržalo one koji se osjećaju usamljeno, a s tim se slaže 59 posto ispitanih u prethodno spomenutoj anketi. Iako se rijetko govori o usamljenosti, to je čest emocionalni simptom u posljednje dvije godine.