Kao da proces traženja posla nije dovoljno stresan, nekoliko krugova selekcijskog procesa te, na kraju, razgovor s potencijanim poslodavcima, definitivno su jedna od najstresnijih okolnosti tokom studiranja.
Treba nam posao kako bismo popravili studentski budžet, stvorili korisne kontakte i na kraju, stekli relevantno radno iskustvo. No, cijeli taj proces je vrlo stresan i zahtjevan, pa kada nas još na razgovoru pitaju pitanja koja nikada ne bismo očekivali, situacija postane još više napeta.
GLEDAJ STUDOMAT.TV
TVoj vodič kroz studentski život!
Kada konačno dobijemo e-mail u kojem piše kako smo pozvani na razgovor, sreći nema kraja. U tom trenutku svi mislimo:
– Dobro je, prošli smo dosad dva kruga, još samo razgovor.
No nakon prvotnog osjećaja sreće, kreće strah jer, “samo nas još taj razgovor dijeli od posla”.
Srećom, iskustva drugih studenata koji su ovo sve prošli uistinu dobro dođu, stoga propitujemo svakog kolegu i prijatelja kako je bilo, kako se pripremiti, što raditi i slično.
No, čak i ako znate sve o toj firmi, radnicima i atmosferi u istoj, tokom intervjua možete se susresti s nekim s kime jednostavno nikada ne biste mogli sarađivati.
Jednostavno, osoba je zlonamjerna i napravit će sve kako ne biste dobili posao, a kako to najlakše učiniti? Postavljanjem nevjerovatno čudnih pitanja.
Neki studenti su sa britanskim portalom za studente The Tab podijelili svoja iskustva sa “intervjua iz pakla”. Nećete vjerovati kako su prošli na razgovoru za posao.
“Kakav je vaš odnos s roditeljima?”
Neki su studenti doživjeli i ovakvo privatno pitanje. Nakon što su upitali ispitivača kakve to veze ima s poslom, ispitivač je kratko odgovorio:
– Jer se prema vašem odnosu s roditeljima vidi kakav ćete odnos imati prema kupcima.
Iz ovog možemo jasno zaključiti da njegova percepcija privatnog i poslovnog očigledno nije strogo definisana.
Također, pitanje koje je zabranjeno postavljati na razgovorima za posao jest i ono upućeno studenticama, a kojima poslodavac želi doznati kada planiraju imati djecu. Iako je jasno s kojeg polazišta nastupa poslodavac, zbog osobnih životnih izbora niko ne bi trebao izgubiti posao ili barem šansu za zaposljenje.
“Koliko ima kotača u Barceloni?”
Odakle uopće krenuti s odgovorom na ovo pitanje? Počnete li paničiti zbog ograničenog znanja o gustoći naseljenosti u Barceloni u poređenju s brojem osobnih vozila (uz potpitanje računaju li se rezervne gume), razgovor svakako neće biti produktivan niti na obostrano zadovoljstvo.
“Gdje se vidite za 30 godina?”
Ako smo iskreni, za vrijeme studiranja rijetko kada znamo gdje ćemo biti za sedam dana, a sigurno ne znamo gdje smo za 30 godina.
I dok se pitanja o projekcijama budućnosti za pet godina često pojavljuju na razgovorima za posao, i na to još koliko-toliko možemo odgovoriti, na pitanje o procjeni budućnosti za 30 godina, odgovorit ćemo vrlo teško. U svakom slučaju, jedino što je sigurno je da ćemo biti 30 godina stariji.
“Ako si zapeo na pustom otoku, koje tri stvari nosiš sa sobom?”
Ovo pitanje omogućuje poslodavcu vrlo suptilan, ali jasan prikaz o vještinama preživljavanja koje su vjerovatno ključne za poziciju za koju se prijavljujete.
Drugim riječima, pitanje je kako biste se snašli u kritičnoj i stresnoj situaciji i kako biste se iz nje izvukli. Studentima je također postavljena i druga verzija ovog pitanja u kojoj su obični predmeti zamijenjeni luksuznima.
“Koju veličinu nosiš?”
U kontekstu, radi se o maloprodajnoj firmi koja je htjela da student nosi odjeću robne marke i da bude svojevrsna “hodajuća reklama” za brend. Na kraju, student nije dobio posao jer je imao krive mjere.
“Da si keks, koji bi keks bio i zašto?”
S obzirom na to da su studenti spomenuli i ovo pitanje kao jedno od pitanja koje ih je zateklo na razgovoru za posao, najpametnije bi bilo, prije razgovora, riješiti nekoliko kvizova na Buzzfeedu, a koji vam otkrivaju koji ste keks ili koji je keks tvoja duhovna životinja.
“Koliko ping pong loptica stane u avion?”
Pitanje je, pretpostavljaju studenti, postavljeno s ciljem da izazove šok među kandidatima. Ovdje je, kako kažu, ključ u komunikaciji kojom dokazujete da možete staloženo razgovarati o glupim temama.
“Da ste država, koja biste bili i zašto?”
Kako kažu studenti, kad su čuli ovo pitanje, nisu ni pokušali razmišljati o racionalnom odgovoru jer onog trenutka kada su čuli ovu besmislicu, uspjeli su zaboraviti čak i ono tko su oni kao osobe.