Norvešku bismo zbog mnogo razloga mogli nazvati zemljom blagostanja. Usljed dobrih diplomatskih odnosa, snažne ekonomije, izvanrednih prirodnih resursa i ljepota, često je nazivaju idealom uređenosti jednog društva.

Sigurno odmah pomislite da im je i obrazovni sistem takav, no informacije o savršenosti obrazovnog sistema se ipak pripisuju njihovom skandinavskom prijatelju, Finskoj. To naravno, ne znači da Norveška kaska puno za njima.

Tekst koji slijedi je nastao u neformalnom razgovoru sa Kristin, 24-godišnjim djevojkom iz Bergena, koja će nam kroz svoju ličnu priču pokušati približiti norveškiki obrazovni sistem.

Univerzitet u Oslu, osnovan 1811. godine je najstariji univerzitet u Norveškoj. Danas je to vodeća obrazovna i istraživačka ustanova sa 27,000 studenata i 6,100 zaposlenih. Spada u 100 najboljih univerziteta svijeta, a sa 5 dobitnika Nobelove nagrade, važi za izuzetno jak istraživački i naučni centar. (Izvor: topuniversities.com)

Pa da počnemo sa razjašnjavanjem. Vrtići nisu obavezni, ali većina djece idu u vrtić kad napune godinu – dvije. Tokom boravka sa drugom djecom, djeca stiču iskustvo, nauče imati obzira prema drugima, postaju samostalnija, te postanu bolje pripremljena za početak škole.

U osnovnu školu krećete u onoj školskoj godini u kojoj napunite 6 godina. Ja sam išla u državnu školu, i sve je bilo besplatno. Udžbenike smo posuđivali od škole, i nismo plaćali nikakvu školarinu. Takođe, država je propisala obavezno 10-ogodišnje obrazovanje za svu djecu, po principu škola za svakoga (likhetsskolen), što znači da učenici u cijeloj zemlji dobijaju nastavu po istom nastavnom planu. Neka djeca su išla u privatne škole, ali mali broj njih. Tamo se školarina plaća. Osnovna škola je organizovana na isti način u cijeloj zemlji. Na primjer, svake godine svako ima 190 školskih dana, s tim da lokalna vlast zbog različitih praznika i vremenskih uslova određuje kada su raspusti.

U Norveškoj, kao što sam već rekla postoji obavezno obrazovanje od 10 godina. Norveški učenici od prvog do sedmog razreda idu u Barneskole (osnovna škola). Potom dolaze u Ungdomsskole (srednja škola), gdje se prvi put pojavljuju ocjene. Na trećoj godini srednje škole odlučuje se ko će, nakon desetog razreda, ići dalje u Videregående skole (gimnazija/napredni nivo).

Norveški univerzitet nauke i tehnologije smatra se jednom od najcjenjenijih institucija u svojoj oblasti u cijelom svijetu. Zahvaljujući saradnji sa norveškim nacionalnim istraživačkim centrom SINTEF studenti stiču ogromno praktično iskustvo, i već tokom studija nastoje razviti tehnologija koje će doprinjeti opštem napretku društva i tehnologije. (Izvor: futurelearn.com)

Učenici od 1. do 7. razreda dobijaju usmeni ili pismeni kontrolni zadatak, ali ne i ocijene. Učenici od 8. do 10. razreda dobijaju ocjene u svim predmetima. Skala ocjena ide od 1 do 6, gdje je 1 najlošija, a 6 je najbolja ocjena. Sva djeca osnovne škole pređu automatski u sljedeći razred nakon ljetnog raspusta. To se desi neovisno o školskim rezultatima djeteta. Nijedno dijete ne ponavlja razred.

Vjerovatno ste čuli mnogo o upotrebi novih tehnologija u našim školama. Kao što sam rekla, škole su u potpunosti besplatne, kao i oprema koja se koristi u njima. S toga mnoge škole prelaze na kompjuterski sistem izvođenja nastave, i svojim učenicima omogućuju korištenje računara ili tableta. Većina učenika dobije od škole tablet koji smije ponijeti kući nakon nastave. Uobičajeno je, na primjer, da učenici provedu cijeli sat surfajući i upravo tu, na nastavi, čine svoje prve korake na društvenim mrežama. Moj mlađi brat je sada u osnovnoj školi i imao je predmet Kompjuterskih igrica, u kome su jednostavno igrali igrice, i na taj način razvijali mišljenje, timski rad, rješavanje mozgalica. Upotreba kompjuterskih tehnologija je sve veća, pogotovo u početnim fazama obrazovanja.

Nacionalni biomedicinski univerzitet je druga najstarija visokoškolska ustanova u Norveškoj. Prepoznatljiv je po snažnoj praksi razmjene studenata sa univerzitetima širom svijeta, te najpoznatija ustanova iz oblasti veterinarstva u ovom dijelu svijeta. (Izvor: nmbu.no)

Za upis na osnovne studije je neophodan ekvivalent srednjoškolskoj diplomi u Norveškoj. Za studente iz određenih zemalja je takođe neophodna završena jedna godina fakulteta. Neki studijski programi imaju dodatne uslove za upis, u zavisnosti od srednje škole ili gimnazije koju ste završili. Svaki fakultet daje informacije o dodatnim uslovima ako postoje.

Poznavanje norveškog jezika potrebno je samo za studijske smjerove koji se odnose na norvešku kulturu i jezik. Većina fakulteta nudi kurseve norveškog jezika. Za studije na engleskom jeziku, potrebno je položiti odgovarajući ispit o poznavanju jezika.

Studij je besplatan na svim javnim institucijama i za sve nivoe studija. Studenti jedino moraju plaćati određene troškove administrativnog karaktera po semestru, no ta cijena uključuje i pristup sportskim i kulturnim manifestacijama. Ali i u javnom i u privatnom visokom obrazovanju studenti moraju sami osigurati sav školski materijal. To uključuje da oni sami moraju kupiti udžbenike i potrošni školski materijal. Iako su univerziteti i više škole besplatni, dok se studira potreban je novac i za druge potrebe. Zato je uobičajeno posuditi novac iz državne kreditne kase za studentske kredite tako da se stanarina, hrana i druge neophodne stvari mogu platiti. Mnogi se odlučuju i za rad, pa tako studenti smiju raditi do 20 sati nedeljno ako dobiju radnu dozvolu.

Smještaj u studentskim domovima je jako povaljan, no jako je teško dobiti sobu (samo oko 15% studenata u Norveškoj je smješteno u domove). Takođe je jako teško dobiti stipendiju, ali zbog toga su troškovi studiranja besplatni.

(Nikola Kandić / STUDOMAT.ba)