Nevenka Balanesković iz Niša upisala je fakultet sa 65 godina. Sama po sebi ova informacija svakako je impresivna, ali na specifičnosti joj daje i činjenica da je Nevenki ovo treći put da sjedne u akademsku klupu i to samo iz ljubavi prema jezicima.
Za Telegraf.rs objašnjava da je oduvek volela jezike, uči ih ceo život. Ipak, jednu scenu iz detinjstva nikada nije zaboravila, a baš ona ju je navela da upiše treći fakultet po redu – francuski jezik i to u sedmoj deceniji.
– Ja sam fakultet upisala na vrijeme, a ovo mi je treći fakultet. Prvo sam diplomirala još davne 1977. na Odsjeku za germanistiku, pa sam onda diplomirala u Nišu na Odsjeku za anglistiku, a ove godine u junu na Odseku za romanistiku. Postala sam ponovo student sa 65 godina, a 31. na Noć vještica punim 69 godina, priča nam Nevenka kroz osmijeh.
I dan danas pamti situaciju iz osnovne škole koja je bila okidač da u ovim godinama ponovo postane brucoš. Prisjeća se, sada smijući se, koliko je plakala kada ju je brat sa francuskog jezika prebacio na njemački. Zbog toga, Nevenka je odlučila da ispuni svoj san i uzme knjigu u ruke.
– Onom koji voli jezike ne treba mu mnogo razloga da želi i uči što više. Učila sam i arapski, iako se ta grupa osula i nismo nastavili dalje. Kada sam otišla u penziju nastavila sam da radim u privatnoj školi i sjetila se svoje stare ljubavi, francuskog jezika, kada sam plakala u osnovnoj školi jer me je brat bez pitanja prebacio da učim njemački. Onda sam sebi rekla zašto ne bih počela da učim francuski. Nisam odmah upisala fakultet, već sam krenula na kurseve konverzacije. Nije bilo to neko znanje s kojim sam došla, ali nisam bila jedina, bilo je mnogo studenata koji dolaze sa oskudnim znanjem jer konkurencija nije velika i onda se malo mučimo, ali lijepo je, prisjeća Nevenka ne tako davnih događaja.
Priznaje da su kolege u klupama uglavnom bile dosta mlađe od nje, ali ni u jednom trenutku nije osjetila da je odbacuju ili gledaju na drugačiji način. Kaže, imala je i jednu koleginicu bliskih godina.
– Svi su bili mladi i korektni. I kolege i profesori su bili divni. Nisam osjetila neki drugačiji tretman. Ono što je interesantno, profesorka kod koje sam išla na časove konverzacije prije fakulteta, ona je takođe odlučila da upiše ponovo fakultet, tako da je sada pri kraju studija njemačkog, dodaje ona.
Pored toga što je sa 65 godina svakako zrelija, pojašnjava i da joj je bolonja mnogo olakšala studije. Priča da u mladosti nije tako lako bilo dobiti dobru ocjenu, a prosjek joj kvare samo predmeti koji su joj priznati od ranije.
– Novo studiranje je za mene mnogo lakše. U top formi smo morali da budemo u toku cijele godine, rade se radovi, nastavu sam pohađala redovno, tako da je to išlo bez problema. U prvom roku četvrte godine sam diplomirala. Prosjek je 8.50, ali mnogu vam reći da su mi kvarili prosjek ispiti koji su mi priznati od ranije. Ranije se nisu dobijale tako visoke ocjene kao sada i ništa se nije računalo unaprijed, dodaje Nevenka.
Najljepša uspomena sa fakulteta joj je trenutak kada je shvatila da će se baviti prevođenjem. Sjeća se profesora književnosti i njegove prezentacije, a i sljedećeg časa kada je donijela svoju poeziju.