Među 13 najboljih studenta Univerziteta u Nišu za 2021. godinu našao se i Nemanja Životić iz Leskovca, kome je, zajedno sa ostalima, ovih dana uručeno priznanje. On je, naime, prošlog juna diplomirao na Pedagoškom fakultetu u Vranju, gdje je uvijek bio prvi po uspjehu.
Nemanja Životić (25), je postao master profesor tehnike i informatike prošle godine u junu mjesecu sa prosječnom ocjenom 9,94, a godinu dana ranije nagrađen je od grada Niša također kao najbolji student. Master diplomu stekao je na smjeru informatika i tehničko obrazovanje.
– To je zbog jedne devetke iz fizike u prvoj godini. Planirao sam da poništim ocjenu i ponovo polažem, ali mi se žurilo da završim što prije, kaže.
Zapravo, žurilo mu se da se zaposli jer je fakultet zavšio zahvaljujući stipendijama i nagradama.
Sve vrijeme imao je državnu stipendiju, na masteru i Dositejevi i svih pet godina dobijao je Svetosavku nagradu grada Leskovca, a nosilac je Vidovdanske nagrade Niške eparhije.
Pedagoški fakultet u Vranju je dio Univerziteta u Nišu, piše Blic.rs.
– Moj san je bio da ostanem na fakultetu, ali se nešto iskomplikovalo, neko drugi je primljen. Za ovih godinu dana radio sam sve i svašta, posljednji put u Statovcu sa srednjom školom, ali zaista hoću da radim u svojoj struci. Konkurišem, ali ne prolazim, žali se.
Kaže da za razlilku od mnogih svojih vršnjaka, veoma želi da ostane u Leskovcu i da je za njega ovaj grad lijep.
– Ovdje sam se rodio, ovdje su mi roditelji i rodbina, ovdje ima svih mogućih sadržaja, zašto bih jurio u veliki grad. Nažalost, ovdje izgleda za mene nema posla, a neću da radim sa srednjom školom. Čini mi se da nema posla ni za mnoge moje prijatelje i vidim da jedan po jedan odlazi u Niš, Beograd i dalje. Ako ne nađem posao u školi ili na drugom mjestu, i ja ću morati da odem, a to će, vjerujte, za mene lično biti prvi poraz u životu.
Nemanja je dijete iz radničke porodice. Nikada mu tokom školovanja nije poklonjena ni jedna ocjena, a nije mu, kaže, bilo teško ni da uči.
– Jeste da je bilo velikog rada i odricanja, ali meni to nije bio problem. Problem nastaje kada se knjige sklope i dobije diploma. Leskovac jeste napredovao po tom pitanju dosta, mogućnosti za zaposlenje jesu veće, ali još uvijek za nas visokoškolce nedovoljne, ocenjuje.
Njegovim uspjesima su se najviše radovali roditelji, a on je za ovo posljednje priznanje izgubio osjećaj uspjeha.
– Jer, kada sam dobio nagradu od grada Niša i od Eparhije niške, mislio sam da će neko primijetiti moj uspjeh pa me angažovati da radim, ali kako od mojih nadanja nije bilo ništa, prestao sam da se radujem tim priznjanima. Čemu služe ako ih u realnosti niko ne cijeni, pita se.