“Na mladima svijet ostaje”. “Obrazovni i stručni mladi ključ su za napredak”. Takve i slične poruke često se mogu čuti kada se govori o obrazovanju i mladima. Ali, izgleda da su riječi jedno, a “praksa” drugo.
Studiranje bez pomoći države, ali ipak perspektiva
Mag. Gabrijela Primorac nakon pet godina studiranja upisala je doktorski studij u Hercegovini jer tu ono, kako kaže, jedino u regiji imala studij koji je željela, društvene nauke.
– Nakon pet godina studija upisala sam i doktorski studij. Pri tom, nikada nisam koristila nikakve pogodnosti i subvencije. Znam da su postojali konkursi za stipendije i potpore studentima, ali su uglavnom ograničeni na studente s državnih fakulteta. I još uvijek je tako, kaže za Deutsche Welle ova mlada djevojka koja mukotrpno stječe titulu ‘doktorice’.
Ona u svojoj domovini, BiH, vidi svoju budućnost.
– Puno je mogućnosti, ali isto tako očekujem da će se procesi normalizacije, u svakom pogledu, ubrzati, a to će onda otvoriti perspektivu onima koji su ambiciozni da pokažu kvalitetu i posvećenost, zaključila je Gabrijela Primorac.
Međutim, ona je jedna od manje od 83.000 studenata u BiH, čiji se broj drastično smanjuje iz godine u godinu dok se, iz javnih sredstava izdvaja sve više novca za visoko obrazovanje. Gdje je tu logika?
Dok Hrvatska i Srbija bilježe porast, u BiH dramatičan pad broja studenata
Ovo pitanje nametalo se na naučnom skupu u Mostaru kojeg je organiziralo Sveučilište Hercegovina i Asocijacija rektora privatnih sveučilišta/univerziteta u BiH. Zaključci istraživanja su alarmantni.
Prema podacima koji su izneseni u BiH danas studira nešto manje od 83.000 studenata, oko 72% na javnim i 27% na privatnim visokoobrazovnim ustanovama, a ukupan broj studenata u posljednjih desetak godina smanjio se za 28,4% – od oko 115.000 studenata u 2010/11. akademskoj godini, broj studenata je spao na 82.744 u 2020/21.
U susjednoj Hrvatskoj broj studenata je u posljednjih 10 godina porastao sa oko 148.000 u 2010/11. akademskoj godini na više od 155.000 u 2020/21., dok se u susjedndoj Srbiji s 228.000 u 2010/11. broj studenata povećao na oko 242.000.
Drugim riječima, u posljednjih 10 godina, u Hrvatskoj porast studenata za 4,7%, u Srbiji porast za 6,1%, a u BiH pad za čitavih 28,4%. Ovaj dramatičan broj pada broja studenata najznačajniji je u posljednje četiri statistički promatrane godine, od 2017/18. do 2020/21. – pad od čak 17,4% u samo četiri akademske godine.
U BiH prvu godinu studija u 2020/21. godini upisalo je 19.280 studenta, dok je 2017/18. godine taj broj iznosio 24.876 – za samo tri godine, broj novoupisanih studenata se smanjio se za oko 5.600 studenata, odnosno za 22,5%.
Manje studenata, više “odljeva mozgova”
Nisu optimistične ni međunarodne statistike za BiH koje pokazuju da je upis srednjoškolaca na visoke škole naglo opao u posljednjih nekoliko godina – u 2016. taj postotak je iznosio 50.78%, a u 2020. tek 37.92%, samo nešto više od trećine srednjoškolaca je upisalo studij. Usporedbe radi, u Hrvatskoj i Srbiji postotak srednjoškolaca koji upisuju fakultete, akademije i visoke škole iznosi oko 68%, a u Sloveniji čak oko 78%.
Na svjetskoj razini, u posljednjih deset godina došlo je do značajnog porasta, više od 50%, u odnosu na broj kandidata koji upisuju studije, s 29% svjetskog prosjeka u 2010. na oko 40% u 2020. Koliko su brojke alarmantne pokazuje i podatak da je u 2020. godini BiH brojila oko 38% srednjoškolaca, a prosjek EU je 73%.
Na skali tzv. Human flight and brain drain index, od 0, što predstavlja nisku razinu „odljeva mozgova“, do 10, što predstavlja visoku, skočio je s 5.2 u 2016. na 6.5 indeksnih bodova u 2021. godini.
Više novca za visoko obrazovanje
No, ono što je zbunjujuće je podatak da se, u isto vrijeme, iz javnih sredstava u BiH, za visoko obrazovanje na javnim univerzitetima izdvaja sve više novca, privatnim su skoro potpuno uskraćena bilo kakva sredstva, a studentima na privatnim fakultetima stipendiranja itd.
U odnosu na 2016. godinu, kad su izdaci za visoko obrazovanje iznosili oko 294 milijuna KM, u 2019. godini taj iznos porastao je na oko 334 milijuna KM, za oko 40 milijuna ili 13,6% više novaca, dok broj studenata rapidno opada. Međutim, zaključak je da u isto vrijeme nije transparentno, ni vidljivo, gdje se i za što tačno troši javni novac u sektoru visokog obrazovanja.
Analiza, izmjena i dopuna Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH, ali i revizija dosadašnjih prioriteta, samo su neke od zadanih preporuka Asocijacije rektora privatnih univerziteta u BiH, Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliete, Centra za informiranje i priznavanje dokumenata iz područja visokog obrazovanja, kantonalnih ministarstava obrazovanja iz FBiH i RS.
Mr.sc. Marko-Antonio Brkić, generalni sekretar Asocijacije privatnih univerziteta u BiH kaže kako je sve manje studenata problem koji opterećuje sve države u regiji, ali da je BiH poseban slučaj i to, kako je naglasio, u svjetskim razmjerima.
– Bojim se da mi u BiH nećemo ni imati budućnost visokog obrazovanja. Onda se nerijetko dogodi da ti kadrovi služe razvijenim društvima, jer im nije omogućeno da svoja znanja i kompetencije mogu ostvarivati u BiH, osigurati sebi egzistenciju i činiti društvo boljim i stabilnijim. Bojim se da trenutni model finansiranja visokog obrazovanja u BiH ne može dugoročno opstati. Nešto se žurno mora mijenjati, kaže Brkić.
– Nažalost, vlast na svim razinama vrlo ozbiljno i predano radi na tome da što više ljudi ode i svoju sreću potraži izvan BiH. Sistem je okrenut potpuno naopako, a studenti i privatni univerziteti su u čistoj diskriminaciji.