Lažne vijesti nisu ni malo naivne, jer se najčešće plasiraju kako bi se oblikovalo mišljenje velikog broja ljudi i uticalo na njihovo ponašanje, a sve u interesu strane koja ih posredno ili neposredno plasira.
Jutro je. Otvaraš oči probuđen vrelinom i, dok se pitaš kad će više jesen, bacaš se na jutarnje razgibavanje: skrolovanje telefona u nedogled. Tako pospanog istog momenta te razbuđuje naslov koji kaže da je tvoj omiljeni glumac, sportista ili muzičar tragično preminuo. Sav u šoku i nevjerici, tražiš pomoć Google-a kojeg pitaš šta se desilo, da bi nekoliko minuta kasnije naišao na informaciju da se radi o lažnoj vijesti, navodi Mladiinfo.me.
Šta su to lažne vijesti?
Ako neće biti dovoljno to što ćemo reći da su sastavni dio naše svakodnevice, možemo se osvrnuti na definiciju koja kaže da je u pitanju forma vijesti koja se sastoji od namjerno plasiranih dezinformacija ili teorija zavjere koje se šire preko tradicionalnih ili onlajn medija.
Drugim riječima, ovo znači da je susret sa lažnim vijestima moguć dok čitamo novine, posjećujemo portale, gledamo TV, “visimo” na društvenim mrežama ili se dopisujemo sa prijateljima. Ovaj fenomen prisutan je praktično uvijek i svuda ili, što bi se žargonski reklo, „samo što ne počne iz frižidera da mi iskače”.
Šalu na stranu, lažne vijesti nisu ni malo naivne, jer se najčešće plasiraju kako bi se oblikovalo mišljenje velikog broja ljudi i uticalo na njihovo ponašanje, a sve u interesu strane koja ih posredno ili neposredno plasira. Sama ta činjenica je, najblaže rečeno, problematična, a ako se osvrnemo na pojedine lažne tvrdnje, poput one koja kaže da se ispijanjem izbjeljivača može pobijediti virus korona, lako ćemo shvatiti koliko mogu biti opasne i pogubne.
Kako prepoznati lažnu vijest?
Tajna je u nekoliko jednostavnih koraka koji će ti pomoći da u moru vijesti prepoznaš one lažne, odnosno prave.
- Prvi je taj da provjeriš veb adresu, naročito ako prvi put vidiš veb sajt sa kojeg dolazi vijest. Za takve izvore informisanja ne znaš koliko se prate i koliko im se vjeruje, pa bi bilo dobro da se raspitaš. Svakako da ovo ne važi za renomirane i pouzdane onlajn portale (mada se i najboljima desi da pogriješe), kao ni za one koji objavljuju satirične naslove čiji je cilj šala na račun aktuelnih dešavanja, već za sve one koji su ti nepoznati, a nalaze se između ove dvije krajnosti.
- Druga važna stvar o kojoj treba voditi računa jeste provjera autora, jer to što na kraju ili početku teksta piše ime i prezime autora, čitaocu uliva dodatno povjerenje i kazuje mu da o temi piše neko ko zaista zna o čemu piše, a sa druge strane, autoru teksta stvara dodatnu dozu odgovornosti.
- Preporučuje se i da obratite pažnju na citate u okviru teksta. Ni tebi nije isto kad pročitaš „Kako smo saznali od izvora bliskog…” i „Iz Vlade je saopšteno…” što je potpuno normalno. Ove dvije tvrdnje imaju potpuno različitu težinu i tekstovi u kojima se iznose tvrdnje „bliskih”, „provjerenih” ili „pouzdanih” izvora ili ih čak nema, nisu nešto čemu bi trebalo slijepo vjerovati, već su znak da je vrijeme za preispitivanje činjenica.
- Nakon toga na red stiže provjera slovnih i gramatičkih grešaka. Da se razumijemo – one nisu strašne i svakome se može desiti da “proguta” slovo ili razmak, a ako se potrudiš, možda sve navedeno nađeš i u ovom tekstu. Problem je kada postoji veliki broj propusta ovoga tipa, te svako malo u tekstu primjetiš „ošišana slova”, niz znakova interpunkcije ili velika slova koja najavljuju dramu koja u najvećem broju slučajeva nema mnogo dodirnih tačaka sa istinom.
- Ne zaboravi i na vremensku odrednicu teksta, jer se često dešava da se lažnim vijestima u vezi sa aktuelnim događajima pridodaju fotografije ili video snimci kako bi sve djelovalo što uvjerljivije. Nakon brze provjere vrlo lako se može ispostaviti da je riječ o odavno zabilježenim materijalima koji nemaju nikakve veze sa onim o čemu se piše.