Da su javni konkursi odavno postali samo zakonska formalnost iza kojih se brišu sva etika i kodeksi koje isti podrazumijevaju, znaju svi oni koji su se bar jednom putem zvaničnog oglasa pokušali zaposliti u neku od javnih ustanova BiH. Slučaj Osnovne škole ‘Osman Nakaš’ iz Sarajeva samo je još jedan primjer formalnog poštovanja zakonskih procedura iza kojih stoji očita ‘štela’, prenosi portal DEPO.
U to se uvjerila i čitateljka portala koja je pokušala konkurisati na jedno od upražnjenih radnih mjesta koje je ova škola ponudila, a onda se susrela sa beskompromisnom domaćom administracijom i ‘rupom’ u konkursu za koju je teško povjerovati da je slučajna.
Naime, sve izgleda po zakonu: Osnovna škola ‘Osman Nakaš’ iz Sarajeva uredno je raspisala konkurs za neupražnjena radna mjesta od septembra ove godine, navela potrebne uslove i neophodnu dokumentaciju, te oglas objavila u dnevnim novinama i na službenoj stranici MONKS-a, sa naznakom da konkurs ostaje otvoren osam dana od objavljivanja.
I dalje sve izgleda po zakonu … Među neophodnim papirima koji se moraju prikupiti uz dokaze o stručnoj kvalifikaciji nalazi se i uvjerenje iz matične knjige rođenih, uvjerenje o državljanstvu, uvjerenje iz Općinskog i Kantonalnog suda, kao i uvjerenje iz MUP-a KS da lice nije osuđivano.
E, tu ide kvaka … Onaj ko se upusti u odiseju prikupljanja svih ovih potvrda, ubrzo shvati da se nalazi pred nepremostivom vremenskom preprekom, jer mu za većinu uvjerenja treba pet do sedam dana, a za uvjerenje MUP-a o neosuđivanju čak čitavih osam dana! Da ne zaboravimo navesti i da se za njegovo izdavanje plaća ni manje ni više nego cijelih 35 KM, no to ga, nažalost, ne može ni malo ‘ubrzati’.
Zašto je bh. administraciji u 21. vijeku, u eri totalne digitalizacije, i dalje potrebno više od sedam dana za izdavanje najobičnijeg uvjerenja, duga je i bolna priča. No, zašto je jedna obrazovna ustanova konkurs za nove nastavne kadrove koncipirala tako da niko ko nije prethodno bio informisan o planovima i potrebama škole u novoj školskoj godini nije u mogućnosti da u navedenom roku prikupi potrebnu dokumentaciju, posve je druga stvar.
“Naravno da aludiram da je konkurs namješten i da za njega već postoje podobne osobe od neke tetke ili amidže. Jer niko sa ove planete ne može izganjati sve papire na vrijeme i pri tom ih poslati u navedenom roku!”, kaže rezignirano čitateljka Depo portala, nakon što je odustala od konkurisanja na radno mjesto za koje je imala sve potrebne kvalifikacije.
(DEPO)