Koji je najbolji način prepisivanja na ispitu: Studenti se služe puškicama, telefonom, bubicom…

Iako kažnjivo (negativna ocjena, ukor, opomena) malo ko je odolio aktivnosti zvanoj prepisivanje. Alternativni načini polaganja ispita jako su popularni, a metoda je puno – od klasičnih mini puškica do sofisticiranih bubica i sličnih pomagala. Snalažljivost je poželjna osobina, a izreka kaže:

 – Ali, zapamtite uvijek je najbolje (i najsigurnije) sjesti i naučiti, nego se preznojavati zbog moguće kazne, ako nas otkriju.

Najčešći oblici snalažljivosti:

Postavljeni na sva strateška mjesta: unutar rukava, džepova, ispod testova ili u pernicama, klasični mini puškice i dalje su najraširenija metoda prepisivanja među učenicima i studentima. Neki su si dali više truda i pripremili pomno organizirne brošurice na kojima im mnogi zavide, ali problem je među silnim papirima pronaći tačan odgovor.

Onda možemo čuti kašljanje, kihanje, samo da se ne bi čulo prevrtanje. Također, neki će ručno napisati svoju puškicu na koji stane poprilično informacija, ovisno o umijeću sitnog pisanja, dok će drugi iskoristit font 4-5.

Druga metoda je uništavanje školske imovine – zidova, klupa i stolica u svrhu višeg cilja, dobivanja pozitivne ocjene. Velika prednost većine školskih klupa jest ta da imaju jak odsjaj od svjetla. Tako da ako nešto lagano olovkom napišete na klupu, to će se ovisno o svjetlu vidjeti samo pod određenim uglom.

Naravno, za dodatnu kamuflažu može vam poslužiti pernica koju stavite na ispisani dio klupe i koju po potrebi pomičete. U slučaju da profesor primijeti ispisane formule, datume i definicije, jednim pokretom ruke možete izbrisati napisani sadržaj. Tu su u velikoj prednosti oni koji idu u stare škole koje ionako imaju išarane klupe, tako da je vaš uradak u moru potpisa, poruka i rezbarija teško primjetan.

Lijeni studenti najvjerovatnije će se sjesti kod nekog štrebera i bespramno prepisivati. U slučaju negodovanja, štreber će dobiti olovkom u rebra i ipak popustiti pritisku.

Puškica tetovaža na dlanu ili podlaktici rasprostranjena je među amaterima. Profesionalci će znati da takve puškice imaju veliki nedostatak – sadržaj se zna obrisati zbog znoja koji je nusprodukt nervoze.

Najčešće mjesto za smještanje šalabahtera s formulama iz matematike ili fizike je kalkulator i to onaj veliki, s poklopcem. Nažalost, velika je vjerovatnoća da će nas i uhvatiti, jer je primjetan.

Uvježbana ekipa sigurno je već praktikovala prozirnu hemijsku olovku u koju se ugura sitno ispisani papirić. Nažalost, ne stane više od jedne definicije. Jedna, ali vrijedna!

Odvažniji će primjeniti metodu sjedenja na skripti ili otvorenoj svesci i nonšalantno okretati stranice i prepisivati kad profesor okrene leđa.

Još jedan uspješan način prepisivanja su papirne maramice na kojima je ispisan sadržaj. Odglumite da brišete nos, rasklopite maramicu, pročitate što vas zanima, ispušete nos i napišete na test. Po potrebi postupak ponoviti.

Vrijeme je donijelo nove sofisticiranije mogućnosti. Poznata je bubica koja se stavi u uho, dok kolega van dvorane uz knjigu i mobitel došaptava odgovore. Prilikom žamora na početku kada se dijele ispiti iskoristi se trenutak da kolegi pročitamo što više pitanja, a ovaj tokom ispita tiho u uho govori potrebne odgovore iz knjige.

Djevojke i dečki s dužom kosom tu su u prednosti, jer bubu lako mogu prekriti kosom. Fakulteti i škole doskočili su izumu i osmislili protumetodu – ometanje mobilnog signala unutar dvorane, piše Srednja.hr.

Kad bolje proučimo sve metode i moguće komplikacije, zar nije jednostavnije sjesti, naučiti i pohraniti informacije u mozak?