Trema, u malim količinama, može biti dobar poticaj prilikom proživljavanja novih situacija. U ovom slučaju pomaže pri održavanju koncentracije i energije tokom izlaganja. No preraste li u srah ili posramljenost može dovesti do privremenog blokiranja mozga, illi usporavanja količine informacija koje on u trenutku procesira. Kako je verbalno izlaganje sve bitnija komponenta u svakom poslovnom odnosu, važno je naučiti nositi se sa strahom koje ono za sobom povlači.
1. Osjećaj inferiornosti
Za početak je bitno samopouzdanje. Da bismo drugima predočili sebe i svoje izlaganje u što boljem svjetlu, najprije se sami moramo vidjeti takvim. Pokušajte izbjegavati misli kao što su: “Ja nisam za ovo”, “Drugi to mogu bolje”, “Ne želim se isticati i ispasti smiješan”. Bolje ih zamijenite suprotnostima i poticanjem samoga sebe.
2. Stavljanje premalo fokusa na sadržaj, a previše na sebe
U toku prezentiranja osoba je obično previše fokusirana na svoje emocije, odnosno na svoj strah i fiziologiju: lupanje srca, disanje, osjećaj gušenja, znojenje, rumenost u licu kao i na svoje misli, odnosno pitanja tipa šta drugi ljudi misle o meni, da li vide da sam se uznemirio, da sam nesiguran i sl. Ovo može dovesti do toga da u potpunosti izgubimo iz vida činjenicu zašto smo zapravo tu, te i sam sadržaj naše prezentacije. Stoga bi najbolje bilo iz glave izbaciti same sebe, a umetnuti bit našeg govora. U tome će pomoći i fokusiranje na sljedeću tezu nakon one o kojoj trenutno govorimo, a nikako na posljednju rečenicu i što skoriji kraj.
3. Zamišljanje neuspjeha i strahovanje unaprijed
Ukoliko nam u budućnosti predstoji nešto čega se plašimo često nam se zna desiti da o tome razmišljamo satima, pa i danima. Tada se u glavi stvaraju pomalo nerealni scenariji koji u centar zbivanja stavljaju neuspjeh. Zamislimo li se već nekoliko puta u sramotnoj situaciji za vrijeme izlaganja, samim tim joj povećavamo šanse i da se ona dogodi, što znači da su negativne misli zabranjene.
Suprotnost negativizmu bila bi maksimalna vježba i priprema, uz pozitivno razmišljanje. Samim tim što ćemo se temeljno pripremiti uvjerit ćemo sami sebe da je moguće svoj javni nastup obaviti bez neočekivanih mana, te podići si samopouzdanje što će i drugi oko nas primijetiti.
4. Podcjenjivanje sebe, a precjenjivanje publike
Nije rijedak slučaj da izlagač podcijeni svoje mogućnosti iz jednostavnog razloga, što se u publici nalazi, ili on misli da se nalazi važna ili autoritativna osoba. Bez obzira ko je u publici, ta publika je tu da čuje izlaganje osobe koja prezentuje.Stoga trebamo imati na umu da je vrlo bitan sadržaj koji prezentiramo i da će nam stavljanje fokusa na njega, ponovo, biti od koristi.
5. Težnja da se što prije završi izlaganje
Pošto je osoba sve vrijeme pod tenzijom, strahom i osjeća neprijatnost, ona teži da što prije završi s tom agonijom. U toj želji ona brzo priča, ne praveći pauze, gubi kontakt s publikom, a učestalost grešaka je visoka. Normalno je da postoje stanke pri govoru, iako se one subjektivno doživljavaju kao vječnost, one realno traju tek nekoliko sekundi. Ne treba paničiti oko pauza već razmišljati o sljedećoj rečenici. Bolje je izgovoriti više kraćih rečenica nego na brzinu jednu složenu u kojoj može da se izgubi poenta.