Prije više od godinu dana, zajedno sa pandemijom virusa SARS-Cov-2 i bolešću koju izaziva (COVID-19) pojavio se i niz zdravstvenih, društvenih i ekonomskih izazova sa kojima se suočava cijeli svijet. Pored njih, sve vidljiviji su i snažni uticaji pandemije na mentalno zdravlje, koji zahtjevaju posebnu pažnju, kako bi se spriječile dugoročne psihološke posljedice jedne od najvećih zdravstvenih kriza u historiji.
Pandemija je promjenila ritam života ljudi širom svijeta i ispunila ga strepnjom koja ima duboki uticaj i na opšte i na mentalno zdravlje. Stručnjaci ističu da sve veći broj ljudi prijavljuje simptome depresije i upozoravaju da su neophodne hitne reakcije društva i javnosti kako bi se smanjili negativni efekti, prenosi citymagazine.rs.
Briga za svoje zdravlje i zdravlje najbližih intenzivirana je strepnjom. Statistički podaci o broju oboljelih i preminulih od kovida-19, koje svakodnevno pratimo, doprinose i strahu od zaražavanja, nepredvidivog ishoda bolesti, pa i straha za život.
Ljudi razmišljaju i o finansijama, radu od kuće i adaptiranju na izmenjene okolnosti. Javlja se i egzistencijalni strah, strah od gubitka posla i prihoda, strah na koji način finansijski prebroditi ovu krizu. Ovaj vid straha posebno pogađa radno sposobno stanovništvo, koje je pod najvećim uticajem ekonomskih promjena izazvanih pandemijom, poput ograničavanja poslovanja ili zatvaranja radnih mjesta. Imajući to u vidu, nestrpljivo iščekivanje izlaska iz ove globalne krize prati i neizvjesnost i bojazan šta nas čeka poslije, šta nam budućnost donosi.
Kontakt sa drugim ljudima predstavlja jednu od osnovnih ljudskih potreba, te su neposredni društveni odnosi ključni za normalno funkcionisanje i zdravlje. Poznato je da depresiju prati povlačenje u sebe, osećaj usamljenosti i smanjenje kontakata, koje istovremeno produbljuje depresiju i otežava oporavak, te je nesumnjivo da društvena izolacija i fizičko distanciranje imaju snažan uticaj na mentalno zdravlje.
Pandemija je potvrdila prirodnu potrebu ljudi za bliskošću i povezanošću, a zbog smanjenja društvenih kontakata koje se javlja kod depresivnih osoba, one ne treba da budu prepuštene same sebi i ostavljene bez podrške. Naprotiv, potreban je zajednički angažman svih strana i sveobuhvatan pristup problemu depresije, kako ovo oboljenje ne bi dostiglo razmjere epidemije.