Kako način na koji govorite utiče na vaš život?

Način na koji govorimo može uticati na to kakve ćemo prijatelje imati, koliko će nas porodica i kolege poštovati, hoćemo li imati dobre odnose sa drugima, na kakvom ćemo glasu biti, hoćemo li dobiti neki posao ili priliku za napredovanje, te kako će osobe koje nas ne poznaju gledati na nas.

09.08.2017.

Vodimo li dovoljno računa o tome kako govorimo, i da li kontrolišemo postojanje psovki u svome govoru?

Naime, u zadnje vrijeme možemo primijetiti ljude koji psuju svuda oko nas. Nekada nam smeta, međutim vremenom kao da oguglamo i prestanemo da primjećujemo ovu pojavu. Šta više, čini mi se da je psovanje postalo dio našeg folklora.

Cijeli nas život uče kako je ružno psovati, jer to zvuči prostački, otkriva manjak kulture i rezervisano je za “sirove”, neobrazovane ljude. No, u zadnje vrijeme, pak, elektronski mediji nam nude tonu tekstova o tome kako su naučne studije pokazale da to baš i nije istina, odnosno da psovanje ima brojne dobrobiti – smanjuje stres i bol, osnažuje nas i veže s ljudima.

Pa kome sada vjerovati?

Još od najranijeg djetinjstva roditelji (dobro! ne baš svi) nastoje da otklone naviku psovanja kod svoje djece.

Djeca su slatka i umiljata. No, šta uraditi kada vaše dijete izgovori svoju prvu psovku? Vjerovatno ostanete zatečeni i ne razumijete otkud mu takve riječi.

Profesor psihologije, Timothy Jay kaže kako današnja djeca ništa više ne psuju nego što su psovala prije 20 godina, no prije ih usvajaju. Takođe navodi kako je vrlo licemjerno od roditelja da svojoj djeci brane psovanje, a i sami to čine. U prosjeku, oko 0,3 do 0,7 posto riječi koje u danu izgovorimo otpada na psovke.

Na psovanje kao ružnu naviku gleda obrazovni sistem, ali i religija. Naime, Biblija kaže “Što izlazi iz usta, iz srca izlazi” (Matej 15:18).

Pa da li iz našeg srca treba da izlaze riječi koje ne prijaju okolini, da li treba da korištenjem prostačkih izraza, okolini pokazuješ da te nije briga za osjećaje drugih?

Jer, upamti, tvoj govor otkriva kakva si osoba.

Jako je naporno slušati ljude koji stalno psuju. Naime, vulgaran govor ne daje prostora osobi da pokaže koliko je pronicljiva, bistra, inteligentna i saosjećajna. Takođe je psovanje odraz lijenosti, nemara i nemaštovitosti, te takav govor bez ikakve sumnje utiče na naš um.

Sa druge strane, famozne studije kažu da se kroz psovanje osoba rješava agresivnosti, a u pojedinim slučajevima pomaže i da se otkloni bol ?!?

Takođe, ukoliko želite da se bavite politikom, onda psujte koliko vam je volja. Istraživanje koje je provela profesorica Nicoletta Cavazza sa Univerziteta Modena je pokazalo da ljudi vole kada političari psuju. Sudionici njenog istraživanja su rekli kako će prije glasati za one političare koji se služe vulgarnim izrazima, te će im dati veću podršku. No to se odnosi samo na muške političare. S druge strane, studija je pokazala da je s političarkama situacija drugačija. Kada njima izleti psovka, njihov rejting se ne diže, naprotiv, on pada.

Ipak, bez obzira koliko naučnici iz različitih polja nauke nastoje da opravdaju psovanje, ja lično u njemu ne vidim ništa dobro.

Ali šta možemo učiniti ukoliko primijetimo da često koristimo psovke?

  1. Postavi cilj. Pokušaj za najviše mjesec dana prestati psovati.
  2. Izbjegavaj svaki oblik zabave u kojem se psuje. Kaže se da loše društvo kvari dobre navike. Izraz “društvo” ne odnosi se samo na ljude s kojima se družiš, već i na filmove koje gledaš, videoigre koje igraš, te muziku koju slušaš.
  3. Budi zrela i odgovorna osoba. Neki mladi psuju samo zato što misle da će tako djelovati odraslo. No to nema veze s istinom.

Vulgaran govor pun nedoličnih misli može zatrovati tvoj um i umove onih koji te slušaju. Ionako već previše ljudi dopušta da takve misli prljaju njihov način razmišljanja.

Da bismo shvatili da od psovanja nema ništa možda treba da se podsjetimo stare narodne priče. Naime, seljak je upregao volove i krenuo da radi u polju. Nedugo zatim na nebu su se pojavili oblaci, a zatim je počela padati kiša.

Seljak iznerviran krenu da psuje. Volovi po kojima je takođe padala kiša nisu davali glasa. Sada se postavlja pitanje:

Da li je seljak svojim psovanjem zaustavio kišu?

Naravno da nije.

A ni mi ništa korisno nećemo postići ukoliko svakodnevno koristimo psovke u svome govoru.

(N.K. / STUDOMAT.ba)


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

Nikola Kandić
Hercegovac sa jasnim stavovima koje rado dijeli sa okolinom bez obzira što uvijek nije prihvaćen. Pacifista, zaljubljenik u knjige, muziku, film i ples.