Srednja škola je period kada smo svi mi radoznalo željeli da probamo razne stvari, idemo tamo ili ovamo i nije bilo većih problema ako bismo pogriješili, jer mi smo ipak bili samo djeca u pubertetu, a djeci se, ipak, lakše prašta.
Ko je onda odlučio da ta ista djeca u tom uzrastu donesu konačnu odluku čime će se u životu baviti?
Ne baš veliki broj srednjoškolaca u tom momentu može da procijeni šta je njihov životni poziv, pa pod pritiskom društva, okruženja i porodice, dešava se da upišemo fakultet koji je neostvarena želja naših roditelja, fakultet poslije kojeg „ima posla“, ali nema nikakve veze sa našim interesovanjima, da upišemo ono što nam savjetuju drugi ili što je rekao test profesionalne orijentacije, piše najstudent.com.
Ubrzo po upisu shvatamo da nije to baš kao što smo mi mislili da će biti. Počinjemo da se preispitujemo.
– Šta sad da radim? Teško mi je, ali ne mogu da razočaram porodicu, puno ulažu u mene. Ne želim da odustanem, pa da kasnim za svojom generacijom. Ali, sa druge strane, ne vidim sebe u ovome… Kako da znam da li sam pogriješio/la?
Ruku na srce, rijetko ko može da se pohvali da je u svoju odluku krajem srednje škole bio 100% siguran. Koliko je loše kada se porodica potpuno umiješa u odluku budućeg studenta, toliko je loše i kada se ne umiješa uopšte, a kada budući student nema pojma šta želi od svog života.
Ukoliko studirate nešto što volite, što vas zanima i u čemu ste dobri, a što važe okruženje ne klasifikuje kao perspektivno ili dobro plaćeno, pa u vama budi lično preispitivanje – niste pogriješili u izboru. Sve je perspektivno! Zavisi samo iz koje percepcije gledate.
Druga opcija
Veoma često studenti ne upišu ono što su prvobitno željeli, pa poneseni željom da se spase što se spasiti da, upišu nešto drugo „gdje ima mjesta“, „gdje mogu biti na budžetu“ i „što je lakše upisati“.
- Da li možete da doživite neuspjeh ovakvim izborom? Da.
- Da li možete da doživite uspjeh ovakvim izborom? Da.
Ako je to nešto što ste upisali kao drugu opciju upisano iz gore pomenutih razloga, a potpuno je u suprotnosti sa vašim ličnim interesovanjima, onda da, možete u nekom momentu shvatiti da ste pogriješili. Ukoliko ste 100% sigurni u odluku šta želite da studirate, ali niste uspjeli to da upišete iz prvog puta, onda bolje pokušajte sljedeće godine ponovo, prije nego da upisujete nešto što vas ne zanima i trošite svoju energiju, vrijeme i novac uzaludno.
Ukoliko je druga opcija nešto gdje možda vidite sebe, što vam je na bilo koji način blisko i interesantno, dajte tome šansu. Mnogi studenti shvate da je prvobitni neuspjeh na prijemnom bila najbolja stvar koja im se mogla desiti, a druga opcija (u koju su na početku sumnjali) je danas postala jedina opcija u koju su sigurni.
Ovo je mač sa dvije oštrice i odluku morate da donesete sami. A za to treba da budete samosvjesni i iskreni prema sebi.
Teško je
Svaki student je, kada je zapao u obaveze i ispite koji su se nagomilali, u nekom trenutku pomislio:
– Bože, koliko je ovo teško. Možda ja jednostavno nisam za fakultet.
Jako je važno da razgraničite da li vam je teško jer imate puno obaveza, što se ispiti bliže, a vi niste spremni ili što ne možete da ispratite normalnim tempom materiju koju morate da naučite. Ako je u pitanju prva situacija, onda možete da odahnete – vi ste samo normalan student sa normalnim studentskim problemima. Svi smo se mi preispitivali, plakali, razmišljali da li možda nismo dovoljno pametni pa ne možemo nešto da naučimo. Sve su to normalne studentske muke koje se mogu prevazići.
Međutim, ukoliko ste upisali nešto što ne razumijete, ako nemate „kliker“ za to (npr. željeli ste da upišete psihologiju, a završili ste na nuklearnoj fizici) i ako vidno kaskate za kolegama, onda postoji mogućnost da ste zalutali.
A šta raditi ako 100% shvatite da ste zalutali?
Ovo je velika odluka koju treba da donesete sami. Procijenite.
Ako ste shvatili da ste pogriješili u prvoj godini studija, najbezbolnije je odustati tada. U pitanju je početak, još uvijek niste dali toliko svoje energije, vremena i novca na školovanje za nešto što vas ne zanima. Imat’ ćete više vremena da se pripremite za prijemni sljedeće godine za ono što vas zanima.
Ako ste shvatili da ste pogriješili na pola studija, razmislite da li vam je žao da dosadašnji trud bacite u vodu. S druge strane, ako u drugoj godini idete na fakultet i razmišljate kako ste bacili dvije godine života, onda realno gledano – ako ostanete do kraja, bacit’ ćete četiri. Bez obzira što ste to vrijeme utrošili „uzaludno“, barem ste naučili šta ne želite i više ćete uživati u studijama kada budete učili ono što volite.
Ako ste shvatili da ste pogriješili na kraju studija, izdržite još malo. Neka vas vaša diploma svakodnevno podsjeća na veliki trud koji ste uložili i na životnu lekciju koju ste ponijeli sa sobom.
Konačno, fakultet su najmanje ispiti i učenje. Mnogo više je tu upoznavanja sebe, svojih granica, emocionalne i socijalne inteligencije, ličnih osobina, snaga i slabosti. Ukoliko ste vi ti koji ste napustili fakultet ili razmišljate o tome – nemojte to doživljavati kao lični neuspjeh. Ako ste bilo šta naučili iz te odluke, onda ona nije pogrešna. Imate pravo da radite ono što volite i odustanete ako osjećate da nešto nije za vas. A prave odluke su iza ćoška. Morate samo da se bduete hrabri i zavirite “iza ćoška”.