Portal Bright Side nam donosi priču “Iza haremskih vrata”, o stvarnom životu arapskih žena.
Poligamija i haremi, nedostupnost obrazovanja i istih pravnih pravila za žene, sjajni dijamanti i hidžabi – sve su to stereotipi o životu arapskih žena, te je jako teško razlikovati istinu od mitova.
1. Ugovaranje brakova
Polovina brakova u arapskim zemljama je još uvijek ugovoreno od strane roditelja. No u većini arapskih društava, buduća mlada može odbiti da se uda, ukoliko joj se ne sviđa mladoženja.
Potpisivanje predbračnog ugovora je obavezno.
Arapskim djevojkama nije dozvoljeno sklapanje braka sa nemuslimanima, i takav čin najčešće dovodi do protjerivanja iz zemlje. Arapima je dozvoljeno sklapati brakove sa nemuslimankama, ali one ne dobijaju njegovo državljanstvo, i u slučaju razvoda djeca pripadaju njemu.
U tradicionalnim arapskim društvima poput Jemena i Saudijske Arabije djevojke se udaju i prije svog punoljetstva, iako zakon u većini arapskih zemalja propisuje 18 godina starosti kao uslov za sklapanje braka. U modernim arapskim društvima, poput Tunisa, situacija je drugačija, te se djevojke udaju prosječno u 24, a momci žene u 30. godini života.
2. Ceremonija vjenčanja
Ceremonija vjenčanja varira od zemlje do zemlje, ali vjenčanja se odvijaju odvojeno.
“Muško vjenčanje” je najčešće u različit dan od “ženskog” vjenčanje. Traje najduže do 4 sata, i provodi se uz razgovor i kafu, čaj, i večeru.
Žensko vjenčanje se organizuje u velikim salama sa umjetnicima i konobarima. Organizuje se samo za žene, i muškarcima je striktno zabranjeno prisustvo. To je prilika da se pokaže nakit, dizajnerski komadi odjeće i obuće, te ljepota skrivena iza hidžaba. I osoblje na ovom vjenčanje su takođe žene, od konobarica do di-džejeva. Ukoliko želite nastup neke muške muzičke zvijezde, to se organizuje tako da on pjeva u odvojenom prostoru, a njegov nastup se prenosi putem velikog ekrana u glavnoj sali.
U trenutku dolaska mladoženje, mlada mora biti pokrivena, jer sa njim uglavnom dolaze njegov brat ili otac, a žene moraju čuvati svoju ljepotu isključivo za budućeg supruga, i skrivati je od srodnika.
Na zabavama je strogo zabranjeno korišćenje alkohola, a prilikom darivanja je zabranjeno mladoženji poklanjati zlatni nakit ili svilu.
Pod uticajem Zapada običaji vezani za vjenčanje se mijenjaju i sve više počinju ličiti na ona u evropskim zemljama.
3. Poligamija
Većina brakova u arapskom svijetu je monogamna, jer je poligamija privilegija bogatih. Iako Islam dozvoljava muškarcu da ima do četiri žene, to sebi mogu dopustiti samo šeici i najbogatiji građani. Svakoj od žena treba obezbijediti kuću, te jednaku količinu nakita, poklona, ali i pažnje.
Bez obzira koliko brakova jedan Arap sklopi, prvi je najvažniji, i prva žena ima privilegovaniji položaj.
Ukoliko muškarac pronađe novu ženu, postojeća ili postojeće moraju poštovati njegovu volju. Po pravilu, one žive u odvojenim kućama i rijetko imaju međusobne kontakte.
4. Razvod
Shodno tradiciji, muškarac koji želi da se razvede treba 3 puta glasno izgovoriti “Razvodim se”. Nakon toga, žena ostaje određeni period u kući kako bi se ustanovilo da nije u drugom stanju. Tokom ovog perioda muškarcu je dozvoljeno vratiti suprugu jednostavno izgovaranjem rečenice “Vraćam te”. Proces razvoda je dozvoljen muškarcu 3 puta, odnosno nakon 3 puta nema pravo na povratak supruge.
Žena može zatražiti razvod ukoliko joj muškarac ne pruža dovoljno pažnje. Najlakše će žena dobiti razvod ukoliko muškarac ima više žena i ne pruža svima isto pažnje, poklona i sl. U suprotnom je jako teško očekivati da žena dobije razvod, jer su sudovi uglavnom na strani muškaraca.
5. Ženska prava
Uprkos raznim stereotipima, žene su jako cijenjene u arapskom društvu.
Arabljanke su među prvima u svijetu dobile pravo da se usprotive sklapanju braka, pravo na razvod i pravo na posjedovanje vlastite imovine. Ovo imaju još od VII vijeka, kada su žene širom svijeta bile obespravljene.
U pojedinim državama, poput Ujedinjenih arapskih emirata, jedan dan u sedmici je namijenjen isključivo ženama. Tada je pristup plažama, akvaparkovima i salonima ljepote strogo zabranjen muškarcima.
Naravno, žene većinu odluka moraju donijeti uz odobrenje supruga, a ne svojevoljno.
6. Odijevanje
U skoro svim arapskim zemljama žene moraju pokrivati svoje glave i ostatak tijela od pogleda muškaraca. Žena treba “čuvati” svoju ljepotu isključivo za svog supruga. Izuzetak su familijarne proslave na kojima se nalaze isključivo žene. Ispod odjeće kojom su pokrivene, Arapkinje danas često nose potpisanu odjeću sa Zapada.
Kuvajt je jedina arapska zemlja u kojoj žene mogu nositi evropsku odjeću i napolju. No, i tada ona mora biti u skladu sa određenim pravilima.
Za razliku od Kuvajta, u Jemenu i Sudanu su i dalje na snazi stroga pravila, i žene moraju biti pokrivene u potpunosti od glave do pete crnim tkaninama.
7. Pristup obrazovanju i zaposlenju
Ukoliko žene žele da se obrazuju, to im nije zabranjeno. Tako je npr, samo 14% žena u Jordanu danas nepismeno. U UAE oko 77% djevojaka ide na koledž, a žene čine čak 75% studentske populacije u ovoj zemlji.
Kućne obaveze uglavnom spadaju u ženske obaveze. Mada zbog velikog broja bogatih porodica, ovi poslovi su sve češće povjereni pomoćnom osoblju.
Moguće je ostvariti karijeru poslovne žene i u arapskom svijetu. U Emiratima žene učestvuju u direktorskim pozicijama sa 2%, u administraciji sa 20%, te čine 35% ukupno zaposlenih. Na berzi u Abu Dabiju 43% brokera su žene, a u Tunisu 26% članova parlamenta su žene.
(Nikola Kandić / STUDOMAT.ba)