Piše: Najra Krvavac-Perišin
Prema podacima kojima raspolažu u institucijama, samozaposlenih u Bosni i Hercegovini je nešto više od osam stotina. U praksi, ispostavit će se, puno ih je više.
Riječ freelancer bi u slobodnom prijevodu trebala imati značenje slobodnog saradnika za poslovanje, odnosno osobe koja izvršava određene poslovne zadatke za neku fizičku osobu, kompaniju ili instituciju, a da pri tome nije u radnom odnosu s tim poslodavcem, nego su povezani povremenim i privremenim ugovorima za vrijeme trajanja oređenog posla ili projekta.
Ono što se najčešće percipira osnovnom prednošću freelancinga jeste činjenica da freelanceri samostalno organiziraju svoje radno vrijeme i obaveze koje će ispuniti u tom vremenskom periodu. Konkretno, ovo znači da freelancer može raditi u bilo koje doba dana, sa bilo koje lokacije na kojoj ima stabilnu internet vezu. Čak i u pidžami, ukoliko to želi. Ipak, koliko god ovo osobama koje imaju određenu satnicu i vremenski okvir unutar kojeg moraju biti na radnom mjestu zvuči dobro, u praksi su stvari drugačije. Nemati radno vrijeme znači upravo to: kao freelancer ćete vrlo vjerovatno raditi puno više sati nego biste s ugovorom od 9 do 5. Umjesto jednog, freelacerima je šef svaki klijent za kojeg preuzimaju neki posao, pa ih tako u teoriji može biti onoliko koliko klijenata možete uzeti u svoj freelancerski portfolio. Suprotno uvjerenju, baš zbog nepostojećeg određenog radnog vremena, freelanceri moraju imati izuzetnu samodisciplinu, duboko ukorijenjenu radnu naviku i usađenu odgovornost prema poslu i poslodavcu. Nadalje, preuzimanje posla za nekoliko klijenata, što je najčešća praksa freelancera jer time osiguravaju finansijsku stabilnost, znači i isto što bi značio i rad na nekoliko radnih mjesta, sa svim obavezama koje oni nose. Ukratko, ukoliko radite od kuće, ne postoje vrata koja fizički možete zatvoriti iza sebe i ostaviti posao iza njih. Praktično, u poslu ste sve dok su računar i telefon pored vas. Ovakvim radom, teže je organizirati i godišnje odmore. Na posljednjem, ali nikako zadnjem, mjestu je i percepcija klijenata za koje freelanceri rade, a koja najčešće ne podrazumijeva i slobodno vrijeme. Za razliku od agencije, ili bilo koje druge servisne kuće, koja radno vrijeme završava u određeni sat i tada prestaju pozivi i zahtjevi do narednog radnog dana, freelanceri nerijetko zahtjeve i ideje od klijenata dobijaju i nakon onoga što se smatra završetkom radnog vremena, vikendima i onda kada koriste slobodno vrijeme. Izostanak samodiscipline freelancere može koštati posla ukoliko ne poštuju satnicu koju trebaju aktivno raditi, ali im je isto tako neophodna i da bi znali kada vrijeme rada prestaje, jer će ih u suprotnom koštati zdravlja i privatnog života.
Nadalje, motivacija.
Bilo koja osoba, freelancer ili na tradicionalan način zaposlena, koja kaže da je njihova motivacija uvijek i bez razlike podešena na najviši podiok neke zamišljene motivacijske skale, neće govoriti istinu. Svaka odrasla, zaposlena osoba, bez obzira čim se bavila, ima povremenu oscilaciju u motivaciji. Ljudima koji rade u većim kolektivima, izvor inspiracije svakako može biti okruženje u kojem su. S druge su strane freelanceri, koji se „samomotiviraju“ čak i onda kada su izvori iz kojih crpe te motivacije prilično presušeni. Način na koji freelanceri premošćuju ovaj izazov je neprekidan rad na sebi, učenje i istraživanje, što u konačnici vodi do slojevitijeg seta vještina kojima raspolažu.
U zapadnim zemljama se kompanije, poduzetnici i institucije sve više okreću tržištu freelancera, jer postoji određena garancija da će usluga koju će dobiti biti najbliže butik usluzi, odnosno servisu u najvećoj mjeri prilagođenom njihovim potrebama. Freelanceri, za razliku od agencija, ne rade generičke ponude i poslove, nego uslugu prilagođavaju svakom pojedinačnom klijentu. U Bosni i Hercegovini, doduše, još uvijek postoji određena skepsa, no stvari se rapidno mijenjaju u posljednjih nekoliko godina, na strani klijenata svakako. Ipak, institucije koje bi trebale urediti ovu granu još uvijek ništa ozbiljnije ne rade po tom pitanju. Iako, na insistiranje Udruženja freelancera u BiH koje je osnovano nakon prošlogodišnjeg pritiska za plaćanjem poreza retroaktivno i bez olakšica, postoje određeni pomaci, oni su u odnosu na snagu koju samozapošljavanje ima u cilju smanjenja nezaposlenosti u zemlji minorni. Svu sugovornici s kojima su napravljeni intervjui o freelancerima, njih 10 svih dobnih skupina, vokacija i iskustva, su se unisono složili da je tržište freelancera izvanredan potencijal, no nedostaje ključna institucionalna podrška i pomoć da bi se ovo tržište uredilo i načinilo koherentnim ekosistemom koji privređuje i osigurava radna mjesta, a bez troška i napora po nadležne institucije, sa naplaćenim porezom. Sve što je potrebno da bi ovaj ekosistem prodisao vlastitim plućima i postao ravnopravan na tržištu rada je razumijevanje i dobra volja donosioca odluka.
U konačnici: freelancing je izvanredan način za preuzimanje stvari u svoje ruke u profesionalnoj izgradnji. Ili, kako je Benjamin Bajramović, jedan od sugovornika u intervjuima rekao, freelancing je prilika da potpišete odličan ugovor na neodređeno – sami sa sobom. Uz disciplinu i učenje, pa čak i na greškama, vjerovatno najbolji način da izbrusite talent koji imate i unovčite ga je upravo pozicija „slobodnjaka“, jer tek tada u najdoslovnijem smislu počinjete brigu o sebi i za sebe.
A nije li upravo briga o sebi prvi korak za rješenje većine egzistencijalnih pitanja?
10 fotografija
