Stvarni broj zaposlenika na UNSA je veći nego što Vlada KS-a kroz budžet to priznaje, izjavio je u intervjuu za Oslobođenje Dženan Đonlagić, prorektor za oblast finansija UNSA. On smatra da prijedlog Senata o povećanju školarina neće biti usvojen.
Intervju Dženana Đonlagića za “Oslobođenje” prenosimo u cjelosti i bez intervencije.
Koliko Vlada Kantona Sarajevo na godišnjem nivou izdvaja za Univerzitet Sarajevo kada je riječ o sredstvima za obnovu infrastrukture, laboratorija, biblioteka, računarske opreme…?
– Vlada Kantona Sarajevo iz budžeta Kantona osigurava dio plaće i naknade akademskog osoblja i ostalih zaposlenika, dio materijalnih troškova, te minimalno tehničko opremanje visokoškolske ustanove. Iz godine u godinu se priča svodi samo na sufinansiranje osnovnih plaća i to na osnovu broja zaposlenika koji je “zaleđen” mnogo godina unazad, a stvarni broj zaposlenika na UNSA je veći nego što nam Vlada kroz budžet to priznaje.
Već dugi niz godina se ne izdvajaju sredstva za upošljavanje novih kadrova. I ne samo to, ne priznaju nam ni napredovanje sadašnjih nastavnika i saradnika kroz povećanje izdvajanja, a nastavnici i saradnici imaju zakonsku obavezu napredovanja jer svi, osim redovnih profesora, imaju ugovore o radu na određeno vrijeme.
[box type=”shadow”]Facebook: Univerzitet u Sarajevu – pratite aktuelnosti s vašeg Univerziteta![/box]
Više od 90 posto ukupnih budžetskih sredstava se izdvaja za osnovne plaće, topli obrok i prevoz zaposlenika. Što se tiče izdvajanja iz budžeta za materijalne troškove, ukupna mjesečna sredstva za tu namjenu ne mogu pokriti ni jednu mjesečnu fakturu za grijanje u zimskom periodu. Od 2009. godine je prisutan trend smanjenja ulaganja u kadrove, opremu i objekte.
Ilustracije radi, 2009. godine investicije (od ukupnih investicija na nivou članica UNSA) su bile 8,01 posto, a 2013. 3,08 posto, ulaganja u kadrove 2009. godine 1,50 posto, a 2013. 0,38 posto, ulaganja u opremu 4 posto u 2009. te 1,89 posto u 2013. godini, ulaganja u objekte 2,50 posto u 2009. te 0,81 posto u 2013. godini.
Trenutno, dospjela, a neisplaćena sredstva iz budžeta KS-a prema UNSA u cjelini čine dug iz 2013. u iznosu od tri miliona KM, te za maj i juni 2014. godine u ukupnom iznosu od 11.687.600,00 KM na dan 14. juli 2014.
Kakve su šanse da Vlada KS-a usvoji prijedlog Senata o povećanju školarina?
– Senat UNSA je definisao samo prijedlog izmjene Odluke o davanju saglasnosti na visinu participacije cijena usluga, upisnina i drugih troškova studija na UNSA koja datira još iz 2009. godine. Prijedlog odluke Senata UNSA je dostavljen Vladi KS-a na daljnje postupanje. Moje mišljenje je da on neće biti usvojen.
Da li se nedostatak sredstava za nesmetano obavljanje osnovne djelatnosti UNSA može i treba rješavati povećanjem nameta ionako osiromašenim građanima?
– Državni Zakon o visokom obrazovanju iz 2007. godine u članu 19. daje pravo javnoj visokoškolskoj ustanovi da određuje i ubire školarinu, što nije slučaj sa kantonalnim zakonom koji kaže da Vlada određuje visinu školarine na prijedlog Senata. Ovdje se radi o neusklađenosti pravnog akta nižeg nivoa vlasti sa državnim zakonom, a on bi trebao biti usklađen. Upravo ovdje državni zakon pokazuje ono što je duh visokog obrazovanja i što su trendovi i na javnim univerzitetima u Evropi i svijetu, a to je institucionalna i finansijska autonomija univerziteta. Da budem vrlo jasan, prijedlog povećanja školarina nema nikakve veze sa plaćama zaposlenika na UNSA, nego postoji realna potreba da se unaprijedi radni i životni standard studenata na Univerzitetu, te poboljšaju infrastrukturni, laboratorijski, IT oprema u salama i amfiteatrima, kao i svi drugi uslovi za odvijanje nastavno-naučnog procesa.
Da li to znači da će školovanje u BiH biti privilegija bogatih?
– Studiranje ne smije biti privilegija bogatih. Pitanje ovog prijedloga Senata o kojemu je riječ ovih dana u mnogim medijima je potpuno trivijalno, jer se zapravo ništa i nije desilo. Nikakva odluka o povećanju školarina nije donesena, te i ako bude donesena, neće se primjenjivati retroaktivno i neće važiti za generaciju studenata koji se već upisuju na UNSA.
Najvažnije od svega jeste da studenti shvate da su na istom kolosijeku sa profesorima i asistentima i da su naši strateški interesi zajednički.
Izuzev pokrivanja troškova, koje su još prednosti ovog prijedloga?
– Ono što jeste važno, strateški važno je da se konačno promijeni odnos vlasti prema visokom obrazovanju, odnosno u ovom slučaju prema UNSA. Vlast mora shvatiti da sredstva koja idu UNSA ne trebaju tretirati kao obični trošak, nego kao ulaganje u ljudski kapital koji će se vratiti društvu u cjelini, jer je ljudski kapital danas najvažniji faktor ekonomskog rasta i razvoja jedne zemlje.
Na posljednjoj pres-konferenciji u Rektoratu govorili ste o dugu osnivača, odnosno Kantona od 20.393.752 KM. Da li postoji neki zakonski rok do kojeg se dug treba namiriti?
– Ukoliko bi naš osnivač, a to je Kanton Sarajevo, osigurao sva ta nedostajuća sredstva, neka onda školarine ostanu nepromijenjene i sada i ubuduće. Neko jednostavno mora obezbijediti ta sredstva za nesmetano odvijanje cjelokupnog nastavno-naučnog procesa na Univerzitetu.
Samo ilustracije radi koliko su školarine nisko postavljene 2009. godine, jeste podatak da je upisnina za redovne studente drugog ciklusa master-studija 130 KM za akademsku godinu. Prosjek prijedloga povećanja po grupacijama za samofinansirajuće studente je 100 do 200 KM na godišnjem nivou.
Jedino je prijedlog kod grupacije umjetnosti nešto iznad ovog prosjeka jer, na primjer, Akademija scenskih umjetnosti nema samofinansirajućih studenata i intencija je da onima koji žele, a nisu u kategoriji budžetskih studenata, bude dana mogućnost upisa kao samofinansirajući student. Ako nema odluke, neće ni imati samofinansirajuće studente, koji će onda ili otići na privatni univerzitet ili u inostranstvo.